Stvar kulturne elite


-Slušaj 'vamo. Otvaram sastanak mesne zajednice našega sela. Ja kao vaš predsednik ima da vam saopštim jednu važnu vest. Ja sam obećao da ću unaprediti naše selo u svakom pogledu i vi ste glasali za mene, je l' tako?
-Nije!
-Dobro je Živojine, znamo da nisi glasao za mene. Ti si uvek neka kurčeva opozicija. Nego, vi ste svoje ispunili, glasali ste za mene, sad ću ja da izvršim svoje obećanje. I već sam počeo.
-Je l' rade put?!
-Biće i to Milisave, polako.
-'Oće li vodu raditi?
-I to je u planu Žiko. I to vrlo uskoro!
-Ama je l' to struju uvode?
-E to je... kako da ti kažem... prijoritet! To će da bude urgent!
-A da nećemo aerodrom da pravimo?
-Kakav te sad aerodrom spopao, Živojine? Otkud sad aerodrom? Šta će nama aerodrom?
-Paaa, k'o velim, ovde samo budalaštine  prave a ne ono šta nam treba, mora da je na redu da gradimo aerodrom u selu.
-Zajebavaj ti, zajebavaj. Sve to, i voda, i struja, i kanalizacija, i put... Sve će to biti, ali idemo redom.
-Pa šta je sad predsedniče na redu, nebo mu jebem? Šta je to preče?
-Ne psuj Miladine, nisi pred zadrugom! Evo šta je po sredi. Imaćemo izložbu u selu.
-A? - povikaše svi zaprepašćeno u glas.
-Izložbu, bre!
-Ama kakva te izložba spopala, sunce ti žarko?!
-Izložba, bre, marvo! Znate valjda šta je izložba?
-Ama koji moj će to nama, lepo te pitam, a ti mi lepo kaži?
-Pa treba Živojine, treba. Nije kultura samo za grad. I za nas je kultura. Treba nešto kulturno da se desi kod nas u selu i to ne samo kad je vašar. Treba da se pročuje i za nas, da nismo zaostala sredina. A i televizija će doći da snima. Pa će da izađemo na vestima. Da čuje i svet za nas.
-I ti da držiš govor, naravno.
-Ne, nego ću tebe, Živojine, da posadim pred kamere pa ćeš ti da im kažeš koju.
-Neću ja to.
-Pa i ne može i da hoćeš. Pa ti ne znaš ni sva slova iz bukvara, zajedno si iš'o sa mnom u školu, bio si najgori đak u odeljenju. Tebe da stavim, pa da se obrukamo pred celim svetom.
-A ti si bio kao bolji? Rek'o si učitelju da je Karađorđe ubio Murata na Kosovu, ovaj te prebio k'o vranog konja...
-Prekini Živojine, budalo jedna! Prekosutra 'oću da svi budete sa ženama, decom i ostalom familijom u domu kulture koji sam ja lično preuredio, i da nas bude što više, da ne kaže narod koji bude to video na televizoru kako smo budale nekulturne pa da nam se smeju.

Dolaze meštani na izložbu. Polako se popuni dom kulture. Zagledaju one slike, ali nešto im nije jasno.
-Je l' bre, Živojine, jel znaš ti bre kakva je ovo zajebancija?
-Ne znam Milisave, 'leba mi. Ovo sve bojadisano u jednu boju, k'o neki zidovi.
-Pa ja, to. To ni meni nije jesno. Da nije more ovo neka sprdnja sa nama. Ček' da pitam predsednika. Predsedniče!


-Šta je bre reponja jedan, šta si se razgalamio ko da si na njivi?!
-Predsedniče, kakva je ovo šega? Je l' ovo neko tera sprdnju sa nama? Je l' ovo neka zajebancija na naš račun?
-Koje?
-Pa ovo. Ja sam mislio da će biti nekih slika na izložbi. Pogle, ovo samo u belo okrečeno, k'o zid neki. To sam mogao da ostanem kući i gledam u plafon, skoro sam krečio.
-Ćuti, bre, kad ne razumeš. Ovo je početak. Kasnije će valjda biti ono glavno. Umetnost je to. Što se koji moj petljaš kad ne razumeš?!
-Dobro, ja samo da pitam...
-Eto pitao si, sad me ostavi, idem da dam izjavu.

Nakon pola sata
-Milisave, šta je tebi rek'o onaj bizgov?
-Predsednik mi je rek'o da je ovo početak, a kasnije će da bude ono glavno.
-Ja bre ne mogu više da čekam. Nek' da to glavno pa da se razilazimo. Koji je taj slikar?
-Jebemliga, ne znam kako mu je ime.
-Ko te pita za ime konju jedan, nego gde je sad on, koji je?
-A, to. Eno ga tamo u ćošku.
-Onaj cirkuzan? Vid' ga kako se obukao! E, odo ja da ga pitam kad on misli nama da pokaže te slike.

Živojin odlazi kod slikara
-Je li, majstore, ja se izvinjavam, al' kad će da bude ono glavno?
-Hm... Koje glavno?
-Pa ono zbog čega smo došli. Kad će moći da se pogledaju te slike?
-Kako to mislite?
-Tako lepo brate mislim. 'Oćeš da nam pokažeš slike pa da se razilazimo ili jok?
-Pa tu su slike, vidiš.
-Koje? Ovo?! Ove zajebancije ofarbane u jednu boju, ko crkva, Bože me 'prosti?!
-Pa to je umetnost kojom se ja bavim.
-Jebala te takva umetnost! Ovo je umetnost isto koliko i reklama za farbu! Ljudi! Ljudi! LJUDI!!! Pazi ovo! Ova konjina kaže da je ovo izložba i da su ovo te slike. Nema nikakvih drugih. Pa on nas zajebava zajedno sa ovim ovnom od predsednika mesne zajednice koga ste birali!
-Šta pričaš to ludače jedan...
-Ćuti ti, konjino jedna, jeb'o te onaj ko te glas'o! Ljudi, ovaj slikar kojeg je ova konjina dovela ovde nas smatra budalama i ludacima i tera sprdnju sa nama!
-Ne može! -Povikaše seljaci u glas i krenuše da biju. Nastadoše mučne scene.

Коментари