Šugav dan


-Dobar dan.
-Izvoli?
-Da li ste zainteresovani da vam poklonimo naše proizvode?
-A?
- Evo, ovaj budilnik bi u prodavnici platili dve hiljade dinara, ja vam ga poklanjam. Izvolite.
- Hoću da spavam, ne treba mi budilnik, uvek ima budala koje će me probuditi.
-Ovaj ručni sat poznate svetske marke košta deset hiljada dinara, poklanjamo vam i to. Izvolite.
- Koji će mi?!
-Takođe, uz ovo poklanjamo i muški parfem, original, u izvrsnom pakovanju. Izvolite i parfem.
- Neću parfem, 'oću da spavam, čoveče!
- Zatim, pribor za brijanje, vrhunskog kvaliteta, poznatog svetskog proizvođača. Izvolite i to.
-Čoveče božiji, hoćeš li mi se skinuti s' kurca?!
- Ako bi naručili telefonom ovu kozmetiku, na kućnu adresu, sa poštarinom bi izašlo sve negde oko tri hiljade dinara. Ali mi vam to poklanjamo, izvolite.
- Dosta više, jebem ti sunce blesavo, natovario si me k'o magarca!
-Poklanjamo vam i ovaj foto aparat, odličnog kvaliteta, da zabeležite divne trenutke sa vašim voljenim i bliskim osobama.
-Brate, prijatelju, pobratime...
-Poklanjamo vam i upaljač za auto.
-Upaljač već imam, ne treba mi, pogle' šta si mi sve uvalio da držim u rukama. Ili prestani ili će sve ovo da ti leti kroz prozor!
- Evo, u redu. Sve ovo možete dobiti besplatno, takoreći, na poklon, ako kupite ovaj bežični telefon, poslednju reč tehnike, za samo osam hiljada dinara.
- M'rš bre.
- Niste zainteresovani?
- Pa reponja jedan, to ti pričam već pola sata. Drži ova tvoja govna i aj zdravo!
- Grešite gospodine. Osam hiljada dinara za ovakvu robu je sitnica.
- Ma jebo te gospodin, sklanjaj se sa vrata, 'oću da spavam!
-Razmislite još jednom...
-Sikter bre! Pusti me da spavam čoveče, obesiću te o tu kravatu.
- U redu gospodine, vi ste na gubitku. Doviđenja.


Posle pola sata


- Dobar dan.
- Dobar dan.
- Prodajemo žensku kozmetiku. Da li imate neku žensku osobu u kući?
- Nemam. Aj zdravo!
- Čekajte! A želite li da obradujete vašu dragu žensku osobu?
- Ne želim.
- Ali bliže se praznici.
- Radovaću ja žensku osobu na drugi način?
- Imate li sestru?
- Nemam.
- Dobro, onda možete majci da poklonite.
- Nemam ja majku, ja sam siroče. Mene majka ostavila u kontejneru u cigan-mali sa nepunih sedam dana starosti, uvijenog u novine, i to u decembru mesecu, po ciči zimi.
- Ja se izvinjavam.


Nakon kraćeg vremenskog perioda opet lupa neko na vrata


- Dobar dan. Ja sam iz Kirbija, vršimo prezentaciju najsavremenijih i najkvalitetnijih usisivača.
- I verovatno si planirao meni sad da prezentuješ taj usisivač, je l’ tako?
- Da, naravno, ako ste zainteresovani.
- Nisam zainteresovan!
- Ali ovo je stvarno vrhunski kvalitet. Neverovatno i brzo skuplja prašinu, grinje, pri tome ne pravi buku, troši malo električne energije i, što je takođe veoma bitno, sasvim je pristupačna cena.
- Ma zabole me. Nisam zainteresovan.
- Ako ne verujete, pokazaću vam kako funkcioniše ovaj usisivač. Možda promenite mišljenje.
- Da mi usisavaš sada po stanu?!
- Da, da vam pokažem kakav je ovo kvalitet.
- E samo mi još to fali. Pa jebem vam sunce bezobrazno, gde ste danas našli da mi srljate na vrata k'o 'ajduci?!
- Ne razumem...
- Uzjaši taj usisivač i leti odavde!


I opet…

- Šta je?! Šta sad vas dvoje hoćete, koju pičku lepu materinu?!!!
- Dobar dan.
- Ma koji dobar dan! Govorite brzo, šta hoćete?!
- Da li mislite da je zagađenost voda i planete uopšte, veliki problem koji pogađa čovečanstvo?
- Jaoj Bože dragi, šta sam ti ja zgrešio da mi danas svakakve budale šalješ na vrata?
- Da li vi verujete u Boga?
- A verujem, kako ne bih verovao. Ne može biti slučajno to što meni na vrata dolaze svakakvi kreteni i što ja ne mogu oči da sklopim i da odremam bar pet minuta, kao čovek. To me sam Bog kažnjava.
- A šta mislite o sudnjem danu?
- Meni je došao sudnji dan. Ko zna šta će sve da mi se desi do kraja dana.
- Da li želite da pročitate ove brošure?
- Zašto Bože? Zašto? Prvo ona budala sa onim trange-frangama, pa ona glupača sa ženskom kozmetikom, pa onaj dripac sa usisivačem, pa sad ovi kurčevi svedoci...
- Evo, pročitajte ove tekstove, možda se rešenje nalazi u njima.
- Ovaj... Pazite ovako. Ja sam umoran kao džukela, jedva gledam na oči. Nisam spavao ni sekunde jer mi stalno neke budale dolaze na vrata. Da su ovo normalni uslovi ja bih vas sad direktno transportovao na prizemlje i to bez korišćenja lifta. Ali pošto se osećam malaksalo, klonulo i slomljeno, kulturno ću vas zamoliti da mi se sklonite sa očiju da vam ne bi jeb'o malo mater vašu, onu nenormalnu. Je l’ to ok? Jesmo se sad razumeli? Jeste dobili jasan i razuman odgovor u vezi tih vaših idiotizama ili treba da detaljnije ja to objašnjavam?


Nakon sat vremena opet neko lupa na vrata


-Znao sam! Ma k'o mi je sve danas dolazio na vrata, kakve budale i fukare,
znao sam da ćeš i ti doći, kao šlag na tortu.
- Zvao sam te, isključen ti mobilni.
- Skrati priču. Šta tebi treba? Kakvu robu ti valjaš, kakvu religiju ti širiš među narodom?
- Ti nisi danas baš najzdraviji? Šta trabunjaš?
- Pričaj šta hoćeš, da te kulturno odjebem pa da napokon legnem da spavam.
- Kakvo spavanje bre, oblači se. Treba da idemo kod čoveka da mu pomognemo oko onog nameštaja.
- Auuu jebote! To je danas, a?
- Danas, sada.
- A jebote, pa ni sekunde nisam spavao.
- Šta ti ja mogu, obećao si čoveku. 'Ajde, naspavaćeš se kad umreš.

Коментари

  1. Hahahahahahahaha covece, ti si genije! :))))))) Uh, blazen bio zivot na poslednjem spratu u zgradi bez lifta, jedino mi cistacica nekad zazvoni :)

    ОдговориИзбриши
  2. Eeeeh...ovo boli k'o mene da budili, majke mi! :D

    ОдговориИзбриши

Постави коментар