Mladalačko penzionersko ponašanje




-Ko je?
-Imam nešto da vam uručim!
-Šta?
-Pošiljka!
- Idi stavi u sanduče!
-Ne mogu, ovo moraš lično da primiš.
-Ne dolazi u obzir, prošli put...
-Ovo moram lično da uručim i mora da se potpiše onaj ko primi pošiljku.
-Neće moći. Ništa ja više ne primam.
-Pa nisi obavezan...
-Naravno da nisam. Prošli put ti meni utera lepo sa onom kaznom za parkiranje.
-Nisam ja kriv, zemljače. Ja samo radim svoj posao.
-Kriv si, ko bi drugi mogao biti kriv? Ne moraš ti po svaku cenu da uručiš tu zajebanciju koju nosiš.
-Hoćeš da primiš ovo ili nećeš?
-Rekoh ti da neću. Da hoće ćale da ide na robiju, uzeo bih ja. Ali čovek neće u zatvor, pa mi se ne isplati. Što mi prošli put lepo ne reče da je kazna, kad sam te lepo ko čoveka pitao?
-Ne znam ja ništa.
-Ti? Ti znaš više od policije. Tvoj soj ima njuh kao lovački kerovi.
-Znači, nećeš da primiš. Dobro...
-Od tebe ni pare ne uzimam. Ti i cela ta tvoja sorta od danas ste ovde persone non grata. To je petstota jubilarna kazna za pogrešno parkiranje, za pauka, za grejanje, za pretplatu na onu volinu, na Čot ga nabijem, za ovo, za ono... Uglavnom samo kazne. Gori si od vranog gavrana.
-Pazi kako voziš i gde parkiraš, šta ti ja mogu.
-Ja niti vozim niti ga parkiram, već moj cenjeni otac. Vi ste, bre, tandem koji će u propast da me otera. Neće ostati ništa za mene.
- I ostali plaćaju.
- Vršiš propagandu, a? Je l' ti to honorarno ili iz ljubavi?
-Žali se predsedniku, premijeru, žali se kome 'oćeš a ne meni. Ja samo uručujem. Nisam ja kriv što tvoj otac ne zna da vozi, što ne plaća redovno račune i što ga kažnjavaju.
-Nisi ti mutav, mogao si da kažeš šta je u pitanju. Nego si navr'o ko mutav na telefon, kao da svoje pare hoćeš da izvučeš. Ti ćeš vladi da puniš budžet, a? Pun mi je više vas savesnih građana, jebo vas sve Josip Broz.
-'Ajde čoveče, uzmi ovo da ne donosim posle opet ovu kaznu.
-Ni mrtav, čuješ šta ti kažem.? Ti si od sada persona non grata ovde i nemoj džaba da donosiš više tu globu, neće ti niko u ovoj kući to uzeti, ja garantujem. Pare da nosiš, sedmicu na lotou, karte za Majorku, pozivnice na venčanje... od tebe se više ništa ne uzima.
-Dobro, doći će ti policija na vrata, šta ti ja mogu.
-Ti misliš na ono, koga policija premlati taj i poštaru ljubi ruku, u to se uzdaš, a? Nabaviću džukelu seosku,  nećete prismrdeti vratima. Ni ti, ni one secikese iz distribucije, ni sudski izvršitelji, ni policija, niko živi.
-Ja samo radim svoj posao za koji sam bedno plaćen. I još ćeš ti da se istresaš na mene!?
-Zabole me za tvoju platu. Na prevaru uvaljuješ kazne, i hoćeš sažaljenje? E dobićeš kurac! I to od besne seoske džukele.
-More, mrš u pičku materinu!!!
-Oho, vidi ti to. Je l' i to u opisu radnog mesta?
-Prijaviću ja tebe zbog toga što mi ne dozvoljavaš da radim svoj posao.
-Jedva čekam da upoznaš Žuću, pa posle mogu i na robiju. Pa onda krpi ministarske rupe uvijen u zavoje kao mumija.

Коментари