Zabludeli ovnovi






-Znaš šta, rešio sam da menjam pivo.
-Što? Tek si uzeo.
-Mislim uopšte, da menjam pivo koje pijem. Neću više jelen da trošim.
-Što?
-Pun mi je više lava i jelena. Valjda u ovoj zemlji postoji još neko pivo.
-Postoji. Valjevsko, Jagodinsko, Zaječarsko... Valjda.
-Pa to, takvo neko pivo hoću da pijem.
-Ali je Jelen ipak Jelen.
-To zato što nema konkurenciju, sem Lava.
-Ja sam navik'o.
-Neću bre više, klošarčine, da dajem njima pare. Skupo k'o đavo a i reklamira se više od koka-kole. Pan Erotiku da uzmem videću lika sa jelenskim rogovima kako trsi gospođu kojoj na bubregarama piše JELEN. Preterali su.
-Pređi na neko drugo, jebiga.
-Ne mogu. Koje bih pio? Gde da kupim drugo pivo sem Lava i Jelena? Samo to prodaju po prodavnicama. O kafanama i da ne govorim.
-Pij strana piva.
-Ni u ludilu. To pijem kad sam u inostranstvu.
-Nikad, znači.
-Skoro nikad. A i ta strana piva se pune ovde, tako da u startu otpada. U startu otpada i kad vidim cenu, ali i u ovom slučaju otpada. Ako već treba da dam velike pare za Amstel, hoću da to bude pravi Amstel a ne neki bućkuriš made in Čelarevo ili Apatin. To je jedna velika zabluda. Misliš da daješ pare za Amstel, a ono ko zna šta je.
-Zabluda, zabluda, mamu joj jebem... Ta zabluda ume da sjebe čoveka, baš da ga sjebe.
-Ne seri, jebote, pa neće nikome život propasti ako umesto pravog stranog popije domaće strano pivo.
-Jebeš pivo, ja uopšte pričam o zabludi. To je jebena stvar.
-Aaaaa, to. Kako nije. Evo komša, skoro kupio auto, pošteno platio velike pare i - prc! Auto prekucan, nelegalan, dođoše drotovi, zapleniše auto i doviđenja-prijatno, pozdravi babu. Sad se ti preganjaj da povratiš pare nazad.
-Zadavio bih da k'o pile tog ko bi me tako izvozao.
-Ako ga prvo nađe. A i kad ga nađe, šta mu vredi? I da ga prebije kao švalera, ne vredi, para nema pa nema. Još ima da se cima oko toga sa murijom, sudovima... A hteo samo da vozi dobar auto, kredit digao.
-Pa kažem ti ja, zabluda što može da sjebe čoveka, to je prava retkost. To je ona fora, isprimaš se na neku ribu, naložiš se, sve do jaja, i ne pomišljaš na druge, planiraš da je ženiš, cimaš se kao niko, a nju u stvari za sve to boli međunožje. Što bi rek'o naš narod, ti upao u zabludu a ona u bludu.
-A?
-Mislim, bludniči, zajebava se, firca se sa strane, uživa, provodi se, širi vidike i noge, upoznaje nove ljude, živi život punim plućima, ne jebe te ni za suvu šljivu i tako to.
-Aaaa, to.
-To! Idi u kurac više, dokle ćeš njakati?
-To je ružan trip, jedan od najgorih. Isto je zajebano kad se ložiš na nekog fudbalera, on do jaja, daje izjave, ljubi dres, pozdravlja publiku, kune se u nju, ono, dvanaesti igrač, zahvaljujem se najsrdačnije na podršci, bez njih ne bih uspeo i tako to, i onda pređe u drugi klub, pa na sledećoj utakmici protiv bivšeg kluba šukne tri komada i još se raduje kao da je krvne neprijatelje pobedio.
-E, tad čovek stvarno može da se oseti kao konj. Zapitaš se, jebo me konj, što sam se ja, konjina jedna, toliko ložio i što sam gotivio ovog konja, koju pičku lepu materinu?
-To je, ipak, česta pojava, pa baš treba biti pacijent i doći u takvu zabludu, pored ovakvog fudbala i kvaliteta igrača i njihovog zalaganja na terenu.
-Ona zabluda glasanja je možda najgora. Tebe fukare ubeđuju da glasaš za njih, dobićeš pare, posao, putovanja, kurve, auta, avione, lige šampiona, sve živo i neživo. I ti glasaš...
-I dobiješ kurac.
-Kurac, dabome.
-To je odvratan osećaj. Sve da i nisi u zabludi, bićeš sjeban isto kao i oni koji su u zabludi ako su takvi u većini. U redu ako sam ja u zabludi, pa sam sebe sjebem, jebiga, šta ću, isp'o sam ovan i to je to. Ali što da ispaštam i zbog tuđih zabluda? I, da, zašto i u slučaju izbora nije isto pravilo kao u vezi ovoga sa automobilom? Komša je bio u zabludi da je auto ispravan, kupio ga, međutim, nije bio ispravan, auto je zaplenjen. Znači, u ovom slučaju bi trebalo da bude - ti glasaš jer kapiraš da je taj bilmez za koga glasaš ispravan. Međutim, dokaže se da je falš sranje kao i prekucan auto, što znači da je logično da njega zaplene, tj. uhapse?
-Tako je, jašta da je logično. Ali to je već druga stvar. To je demokratija, to je izuzeto iz nadležnosti policije i sudstva. Zato i kažem, to je najgore, najviše se iznerviraš kad te drugi jebu zbog svoje zablude kojom su omogućili tim izabranim falševima da te i oni jebu, bez straha da će neko da ih strpa u prdekanu, jer većina zabludelih to omogućava. To ti je demokratija, jebiga, tu učestvuje mnogo više prevaranata, ne mogu se pohvatati sve niti, ne možeš ih uhvatiti ni za glavu ni za rep. A pri prodaji prekucanog auta samo par ljudi, šta je to, pičkin dim, ne stoji narod iza toga.
- Pa jeste... .Nego, bre, nekako baš možeš da se sjebeš kad si u zabludi zbog ribe, da ispadneš ovan, da ti se zgadi sve. Evo, bar godinu dana ima kako nisam video ni čuo za Acu. Kad je raskinuo sa devojkom postao drugi čovek. Otišao u selo, u brdo neko, sedi tamo, čita, šta radi - da ga jebeš. A bio do jaja dečko, kakav je šut desnom imao, prečku da polomi. Ribe se ložile na njega, još on bio ladovina, ceo život se zajebavao, bila, bre, milina popiti pivo sa njim. Ali jebiga...
-Ih, pa svinji bi se tada sve smučilo a kamoli čoveku, pogotovo kad ga je šutnula riba zbog mongoloida u novom autu. I komša sa petog se navukao na dop zbog toga, zbog ribe.
-Koji komša? Iz tvog ulaza? Onaj što je čukao bubnjeve?
-Da, taj.
-Ajde bre, nemoj da me zajebavaš, taj se pre toga bio navučen bar deset puta.
-Zvanično, ovaj put je zbog devojke.
-Ovaj put bar ima opravdan razlog za to.
-I mene je tako sjebala jednom riba, familiju joj jebem...
-Oho, to su neki novi momenti. Ne znam za to.
-Ma znaš, jebo joj ja mater, Suzana ona, znaš. Kad me zvala da dođem kod nje u trećoj srednje, njoj matorci bili na moru. Ja se ponadao, to je to, napokon ću postati čovek, metnuću ga i ja napokon pa da mogu da se šepurim i hvalim. Tad bila neka žurka, punoletstvo nečije, ne znam ni ja kod koga, znam da su svi živi išli.
-Uh, punoletstvo se ne propušta bez pravog razloga. Smrt tvoja, eventualno smrt bližeg člana porodice, teška bolest ako te baš prikuje za krevet da ne možeš sam ni da pišaš ili ako te pokupi neka seks bomba.
-Valjda. Elem, ja sve pare što sam imao dao na kurtone. Tačnije, na jedno pakovanje, pa ti vidi kakva sam ja sirotinja kad se ceo moj budžet i tada i sad meri jednim pakovanjem kurtona. Krenem ja kod nje, pre toga ga dvaput izbacao koliko sam bio naložen, rekoh, što je sigurno - sigurno, kad dođe do dugoočekivane tepačine, da se ne obrukam. Znaš kako je, bojao se, staviću ga jednom i to će biti kraj.
-Ili ćeš pustiti u gaće i pre nego što te api za mačora.
-Tako je. Spremio se ja, namirisao se, ispraznio burazerov dezodorans, otuđio mu košulju, što me je posle skupo koštalo, i zaputio se kod nje. Došao ja, ona sama, oskudno obučena, u nekom šorcu i majičici, vidim ja, 'oće ova, mamu joj jebem, biće tu nešto, mora biti. Inače, stvarno bih joj i kevu.
-Znam, i ja bih. Nego pričaj dalje, šta je bilo?
-Ništa. Pričali mi tako, ona puštala Doris Dragović, gledala mi u šolju, u karte, pripovedala o filmovima i knjigama i pesmama koje joj se sviđaju i koje joj se ne sviđaju i za koje će tek da utvrdi da li joj se sviđaju ili ne sviđaju, ogovarala drugarice, drugove i sve ostale. Uglavnom, ja klimao glavom i slagao se sa njom... A pred očima samo sevaju kadrovi pornića, samo jedna slika u glavi.
-I?
-I ništa, vidim ja da me ne jebe ona ni dva posto, sa njene strane seksa ni u najavi, ali mislim se ja, možda se to ona samo pravi, ona fora, kao, nezainteresovanošću naložiti mužjaka, mora da je tako neki savet pročitala u "My Love Story", nema druge. Ma shvatim ja, sto posto je to, nema da fali. I rešim ja da dejstvujem. I dejstvovah. Ali neuspešno. I to je to.
-Nije to to, čekaj, polako. Interesuje me kako je to bilo?
-Pa lepo, pokušao da uradim nešto, ispušio i kraj priče.
-Da, ali kako si pokušao? Šta si pokušao? Kako si stupio u akciju? Šta si uradio da joj staviš do znanja da hoćeš da se povataš sa njom, i sve što ide posle toga?
-Aha. Pa ništa, uhvatio je za dupe, šta bih drugo.
-Stvarno, šta drugo.
-Apim je za guzove, a ona se stade isčuđavati, kao, koji ti je kurac, mi smo drugovi, nije fora, bla, bla, bla, trt-mrt... Vidim ja da je otišla mast u propast, ali razmišljam ja nešto, mogao bi da izvučem keca iz rukava, možda može da pomogne.
-Nisi valjda!?
-Jesam. Potegnem u džep, izvadim ono pakovanje kurtona i moljećivo je zapitam da li bi ipak htela, i pored toga što smo drugovi, da iskoristimo to pakovanje na način na koji je, je l' te, predviđeno. I nije htela. A ja zadnje pare dao na kurtone.
-Ja sam pomislio da si izvadio kitomira da joj pokažeš. Da si na taj kec iz rukava mislio.
-Vidiš, to mi u tom trenutku nije palo na pamet. I tako, sjebala me tu do jaja. Izbacila me napolje, kaže, bolje da odem, želi ona da mi ostanemo drugovi, da ne pokvarimo naš odnos i tako to. I ja odem, ali drpim flašu vinjaka na izlazu.
-Jašta, kad se skrnavi neka se skrnavi ljudski, kad je bal nek je maskenbal, kad ide june nek ide i uže.
- Rek'o sam joj da me ne prati do vrata. Kao, možda ću nešto da pokušam da uradim, bolje da ne ide za mnom, da ne bi naše drugarstvo stvarno doveo u pitanje. A ja u stvari hteo da drpim vinjak sa police u hodniku, pa, rekoh, da napravim pogodnu situaciju za to, da ne vidi ona.
-E, a iskreno, i nije te baš sjebala, nije ti se usrala u život. Jednostavno, nije htela da se jebe sa tobom i to je to.
-Jeste, a ja što sam potrošio pare kupujući bezveze te kondome? Što sam se ušik'o od vinjaka kao mila majka? Što sam dobio batine? To nikom ništa?
-Pa za to nisam znao, za te batine.
-Ušikao se, i krenuo i ja na žurku, peške, kako drugačije kad nisam imao ni dinara. U gradu sretnem neke likove, tražim cigaru od njih, pošto ni pljuge, naravno, nisam imao jer sam kupio te usrane kurtone, oni mi daju cigaru, i ja, pijan kao pička, stukao do centra pola flaše vinjaka ne bi li odagnao bol slomljena srca i duše usled ponovne ispale za seks, dam tim likovima te moje famozne negijenske gumice, uz reči zahvalnosti: "Hvala momci na cigarama, evo kurtona za uzvrat, da mož da se jebete bez straha od side", i oni tu do'vate da me biju, mater su mi jebali. Burazer kad je video da sam mu doneo krvavu i iscepanu i prašnjavu košulju, išamarao me, bez da se obazire na moje povrede koje sam zaradio usled gaženja.
-Baš interesantno veče, moram priznati.
-Jašta. I ti kažeš da me nije sjebala? Jok i nije. Sve je to zbog nje. I to što sam zadnje pare bacio uludo, što nisam imao pljuge, što sam se razbio, što sam dobio batine, što me brat išamarao... Sve je to zbog zablude u koju me je ona dovela. Koji kurac me je zvala ako nije htela nikakvu akciju...
- Ne znam da li namerno ili slučajno tako dovode ljude u zabludu, da li svesno ili nesvesno hoće da naprave nekog volom, ne znam, nisam pametan. To je bre podlo, bezobrazno, te žene, devojke, to je podmuklo i dvosmisleno...
-Ma, nabijem ih na kurac!
-To nema da fali. Nego, da vidiš ti moje zablude. Upustio se ja u taj čulni rad na bazi elementarnih poriva sa devojkom, kad vidim ja, glasnija ona nego inače. U jebote, ja se ozario, napokon, eto me, isti Ron Džeremi, bolji i od Roko Sifredija, "toooo, majstore, udri, legendo, satri, izraobuj, lomi, spljeskaj!!!" i tako tome slično odzvanja u glavi, ja sav srećan i zadovoljan, isplivao na površinu gen jebača, preci se ponose i diče kakav izdanak su iznedrili... Kad ono...
-Kad ono šta?
-Kad ono, devojka udarala kolenom u feder koji je iskočio iz kreveta, isekla se sva.
-E, jebiga.
-To je tek zabluda, moj prijatelju. Kad pomisliš da si jebač, a ono iskočio feder na krevetu.

Коментари