Hemoroid


-Pu, majke mu ga nabijem! Zamena. Pu!
-Pa zameni.
-Mrzi me, ali hoću, 'leba mi. Dvaput zaredom dobijam zamenu.
-Bolje išta nego ništa.
-Jeste, ali je gajba ili auto ili keš sigurno bolje nego išta. Bolje je i od "ništa" i od "išta" zajedno.
-A bolje je i zamena nego da nemaš zamenu.
-Jeste, ali treba biti ambiciozan, ne zadovoljavati se malim stvarima. Jedino tako je zagarantovan uspeh. Sad će treća sreća.
-Da, ali male stvari su veće od stvari kojih nema.
-Ali su opet male.
-Bolje nego da su još manje.
-A još bolje je da su veće. Tipa, da dobijem umesto dve zamene dva stana.
-Pa eto, zameni pa možda i dobiješ. Da nisi dobio zamenu, ne bi mogao ni da se nadaš.
-Mogao bih. Kupim novu.
-Pa kupi novu i uzmi zamenu i onda ti se šanse naprasno uvećavaju.
-Kupim kurac.
-Čiji?
-Moj, neću valjda tuđ!
-Nikad od vas neće biti ništa.
-Misliš da je ova fora sa igrama na sreću prevara?
-Ma jebeš igre na sreću. Uopšte pričam. Nadaš se da ti nešto padne s neba. Niko ništa ne radi, ništa ne funkcioniše, nema nikakvog reda.
-Nema kurac reda, da vidiš kako je kad uplaćuju loto. Red do pijace.
-Ja kad dođem iz Švajcarske ovde, pa ja kao da sam pao na drugu planetu.
-Ne sumnjam kad su tamo ribe krampače najgore, blede, pegave, pirgave, mlogave, s nogama k'o u slona a sisa ni od korova. Kao na Marsu.
-Ti znaš, bio si, video si, jeb'o si pa znaš...
-Nisam, ali ne znam ni jednu čistokrvnu švajcarkinu pornićarku. Valjda ni hirurzi plastikaneri ne pomažu.
-Bolje bi ti bilo da navataš nešto nego što gledaš porniće i lupaš gluposti. Da se istreseš malo, da se smiriš, sabereš.
-Da znaš da si u pravu. Samo, ja bih se sad radije oduzeo od seksa sa nekom ribom, ali pod uslovom da nije Švajcarkinja. Dosta sam se sabirao.
-Generalizuješ stvari. Nisu sve Švajcarkinje ružne.
-Aha, nisu. Da nisu ne bi svi Švajcarci bili retardi.
-Ma šta kažeš?
-Jeste, teški retardi. Poslednji normalan Švajcarac bio je Štefan Šapuiza, ali i on je igrao u Nemačkoj fudbal.
-A Nemice su ti dobre?
-Ima sigurno više dobrih od Švajcarkinja. Veća je zemlja, veći broj žena, pa logično onda da ima i dobrih tu i tamo.
-Nemoj bre lupati gluposti, života ti!
-Ne lupam ja, al' tako je. To su činjenice.
-Šta ti samo Švajcarska i Švajcarci smetaju...
-I Švajcarkinje.
-I one, da. Kakav ti problem imaš, pećinski čoveče?
-Svaki normalan čovek ne voli ružne ribe bez sisa. To je odlika normalnog čoveka, počevši od pećinskog pa do računarskog.
-Daleko si ti od civilizacije. Jedino možeš da grebeš te srećke i ništa više.
-Mogu ja mnogo štošta. Al' neću.
-Nije ni čudo što vam tako ide. I tebi i ostalima. Bez ikakve discipline, cilja, plana, bez rada... Ne može tako. Nigde tako ne može. Samo možeš da moliš Boga da ti da pravu srećku, da je odereš i dobiješ nešto gratis.
-A dok ja molim Boga da mi da pravu srećku da je oderem i dobijem nešto gratis, ti moliš Boga da ti da da odereš Enu, ali ne gratis jer si samo u zadnja tri dana pukao tri svoje švajcarske plate na nju, a to odiranje iste je udaljeno isto kao i ja od civilizacije i pre se meni smeši stan preko ove srećke nego što se tebi smeši njeno međunožje. A ti mi i dalje drvi tu i prosipaj racionalne savete kako treba da se disciplinujem i šta da radim, glumeći mi nekog Švajcarca a ovamo se bahatiš kao klasičan gastarbajter. More, iš!
-Dobro, dobro. U redu. Ja ti pričam iz najbolje namere...
-Nemoj, kad te molim. Stvarno nemoj. Da mi priča tu neki Švajcarac pa i da razumem, ali ti - e to neće da može. Iz istog si ti sranja kao i svi odavde. I isti ti je i mozak i navike i mentalitet. Da nisu, ne bi ti trošio na onu kuravu silne pare, vodio na jastoge i kojekakve kurce, kupovao parfeme k'o da tuš neće videti do naredne decenije, naručivao joj pesme, kitio armuniku celu noć i vozikao po Srbiji...
-Pa dobro, volim i ja da se opustim. Nisam ni ja robot. Uostalom, šta tebe boli kurac šta ja radim sa svojim parama? Došao sam da se opustim, provedem, uživam, zajebavam...
-Ma boli mene kurac. Samo nemoj onda da kenjaš, nego lepo sedi, uživaj, gledaj trebe, pijuckaj nešto i ne pametuj. Nisi ti izmislio cepanje atoma već si otišao kod švece i uvalio se u firmu njenog muža.
-U redu, ali ja samo kažem šta sam ja zaključio, video sam stanje ovde i tamo i samo kažem, iz najbolje namere...
-I to je u redu, sve ja to razumem. Ali nemoj brate, nemoj. Pa nismo mi ovde amiši pa da ne znamo ništa šta se dešava van našeg sela, niti si ti Aristotel pa nama slepima da otvaraš oči.
-Ja samo kažem da nešto treba da preduzmete jer ovo ne funkcioniše, to i sam vidim.
-Vidim brale, gledam ja to već par decenija. Nego, što ti ne ostaneš sad ovde pa da ti nešto preduzmeš. Ti si sad iskusan, video si civilizacije, eto ostani ovde pa menjaj nešto.
-Hoću, baš me zabole što ću da ostanem ovde.
-Onda ćuti, šta te onda boli kurac što niko ništa ne radi, što ništa ne funkcioniše, što nema discipline i tih sranja.
-Pa ipak sam i ja odavde. I ja volim ovu zemlju i želim joj dobro. Šta sad, ti mene kao kriviš i prigovaraš mi zbog toga što sam otišao odavde?
-Gde bre, ni slučajno. Ko ti prigovara?
-Ti. Tako mi deluje.
-Nemoj se tripovati, pa ja bih prvi otpalio odavde kad bih imao gde. Samo ti kažem, nemoj da staješ ljudima na muku, dosta im je što ih svakodnevno poserava ko stigne, još samo treba da im se nakači neki meljov koji je došao na odmor iz dijaspore na nedelju dana i da ih on prosvećuje i glumi nekog Dositeja i da bude komplet ugođaj. Glupo je, kapiraš? To ti kažem kao ortak, ne kao neko kome ideš na kurac. Iako mi ideš na kurac kad laprdaš mnogo.
-Ok, ako ti smeta, onda neću. Boli me kurac.
-Pa to ti kažem, boli te kurac, uživaš, jebe ti se za sve.
-Pa i jebe mi se.
-Kad smo već kod toga šta se tebi radi, bijade li šta? Je l' popustila?
-Ma jok. Ništa.
-Vidiš kako se rad i trud ne isplate uvek?
-Jebiga. Valjda će biti nešto. Nadam se.
-Pazi, ne daje život uvek šta si zaslužio, šta ti hoćeš i za šta se trudiš. Nekad dobiješ i nešto šta nećeš, šta ti ne treba, šta ne želiš, a nekad ni to ne dobiješ.
-Ne kapiram, šta pričaš?
-Pa to ti je kao sa hemoroidima.
-Sad tek ne razumem...
-Šuljevi, kapiraš?
-Znam šta su šuljevi i hemoroidi, jebote, ali ne znam kakve veze sad ima sa ovim.
-Ima, kako nema. Pazi 'vako. Želiš da dobiješ stan, auto ili keš na ovoj igri na sreću.
-Ti želiš, meni se jebe.
- Tako je, ja želim. A dobijem hemoroide jer sedim tri sata i slušam blebetanje. Iako mi na pamet nije palo da dobijem hemoroide, niti sam želeo da dobijem hemoroide.
-Eto, nek me jebe sad ko hoće ako ja reč jednu razumem. Imaš šuljeve, šta?
-Ma nemam. Nego, ne ide uvek sve po automatizmu. Eto, to sam ovom tvojom najbolje dokazuje. Ti imaš auto, imaš keša, već bi se reklo da je to siguran pogodak. Ali eto, ona rešila da ti ne da već te pravi majmunom i džaba tebi i red i rad i disciplina i sve, kad ti osta suva kurca.
- Koja je fora? Gde je greška?
-Nema greške. Možda je imala menstruaciju a u isto vreme je boleo i zub, možda je imala buran vikend pa nije u stanju više da se trsi, možda jednostavno nisi njen tip, neće da da svakom.
-Neće kurac, svi za nju kažu da je kurvetina. A tako sam se naložio na nju, neverovatno.
-Pa zbog toga i kažu. Ne važe svi propisi svuda nisi odgovaraju svakome. U nekim stvarima nema pravila, nema logike, jednostavno ili te ukenja ili te ne ukenja.
-Nisam imao sreće?
-Nisi. Jebiga, ništa bez sreće. Šta tebi vredi i da te sada nazove ona i kaže ti da dođeš kod nje i da kupiš pakovanje kondoma usput, ako ti pred njenom zgradom padne saksija na glavu?
-Pa ispade sada da je najbitnije da imaš sreću i da ništa od tebe ne zavisi. Ni što se tiče riba, ni posla, ni života, ni kinte...
-Tako je, dabome, jeste. Sem ako nemaš neku foru da lažiramo ovu srećku.

Коментари