Rado viđeni gosti


-'Ajmo bez njega, ko ga jebe.
-Ne lupaj, sačekaćemo ga.
-Ma šta ga čekam više?! Ceo život on kasni. Te nije mu keva ispeglala majicu, farmerice, nisu mu patike izglancane...
-Jebiga, znaš kakav je! Ćuti i čekaj.
-Ne mogu više. Ne mogu, stvarno. I neću! Ceo život on nekog jebe u zdrav mozak. Obuče majicu pa stane pred ogledalo i zagleda se tri sata sa svih strana. Pa onda proba košulju i ista procedura, ispred ogledala. I tako dok on izabere šta da obuče, žurka će i da prođe.
-Jesi poneo poklon? Rekao si da imaš neko piće kući.
-Poneo sam ga, naravno.
-Pa gde ti je?
-Šta gde je? Eto ga pored tebe, slepac jedan.
-Jesi ti normalan, pa gde ga stavi na ivičnjak, mogao sam nogom zakačiti.
-Pa pazi malo.
-Teško ti da držiš u ruci, a? E jebem ti... Jaoooj, pa šta je ovo?
-Koje?
-Šta si ovo uvio?
-Pa vino, kako šta?
-Rizling, a?
-Rizling.
-I to banatski?
-Pa samo sam to imao. Što? Šta fali?
-O sunce ti žarko, s' kim ja idem na žurku...
-Šta ima veze, šta fali, koji ti je? Uvio sam ga u ukrasni papir, ne vidi se. A i kao da će kasnije da se seti od koga je dobila rizling?
-Pa oseti se po obliku flaše da je rizling. Slabo koje vino se još pakuje u golemiju verziju zidara. Bar da ima pampur umesto čepa.
-Daj bre, kao da se ta riba razume u ambalažu, ne lupaj, molim te.
-Možda se u ambalažu ne razume. Ali ne može zaboraviti u šta je uvijena flajka, nikako.
-Što, šta fali? Ukrasni papir kao ukrasni papir.
-Ovo nije ukrasni papir nego ona hartija koju uzimaš kad biraš hleb u prodavnici ili u koju ti zavijaju burek u pekari. Doduše, ima neke šare.
-Ma šta, bre? Ukrasni papir k'o ukrasni papir. Šta izvoljevaš, koji moj?! Uostalom, ako imaš pare idi kupi drugo neko, fensi vino, sa sve pampurom i stilizovanom flašom i sjajni ukrasni papir.
-Nemam pare, ali bar si mogao da kažeš koji poklon nosimo, da se psihički spremim. Bolje da si ga u novine uvio.
-Jebiga, šta je tu je, nema nam druge. A i šta nas boli uvo, bitno je samo da uđemo. Nego gde je ova budala, majke ti, ajde cimni ga?
-Nemam kredita. Sačekaj, sad će valjda doći. Ajoj, kad vidim ovaj papir... Ma bolje da si flašu uvio u čitulje iz novina.
-Brate, čekamo još par minuta i palimo, keve mi.
-Može i tako. Nego, jesi li ti pozvan na tu žurku?
-Nisam.
-E pa nisam ni ja. Sad, po svoj prilici, moramo da čekamo čoveka koji je pozvan da uđemo sa njim. Zar ne?
-Ma zabole me za njega, k'o da on meni treba za upad. Na brzaka uhvatiš slavljenicu, izljubiš je, čestitaš joj rođendan i to je to. Zbuni se devojka, iskoristimo faktor iznenađenja i eto nas za šankom. Ili ako budemo imali sreće da uđemo bez da se javljamo i čestitamo. To je još i bolja varijanta, onda nam ostaje rizling za kasnije.
-Sve je to u redu, samo što to meni pričaš, kad su me zajedno sa tobom izbacivali sa ko zna koliko žurki ? Nekad su nas odma na ulazu vratili a bogami su nas i odšankirali par puta pre nego što sam uspeo da nagnem prvi gutljaj piva. Zajebi te tvoje metode, čekamo ovu budalu i ulazimo regularno.
-Kako hoćeš. Da se ja pitam, ja bih ga odjeb'o, pa neka ga mama čeka tri sata.
-Ćuti bre više! I drži ovaj poklon. Muka mi je kad ga vidim.

Коментари