Povratak korenima


-

-Pozdrav brale.

-Zdra'o, zdra'o... Jebo te autobus koji te dovezao ovde...
-Koji ti je ovaj?
-Ma građančina neka, ona mrtva, najgora. Usta ga jebem. Kako me nervira...
-Šta ti je brate, pa puno ih je selo takvih. Sve sam frajer do frajera. Muka me spopadne kad ih vidim.
-I mene. Kud se samo nakotiše ovde? Okupiraše nam selo totalno.
-U talasima naviru. Sve će da nas pomore. Sve će nam uzeti. Dođe ovde, naseli se i odmah se predstavlja kao najveći seljak. Sto generacija živi na selu! Odmah je u ruralnom fazonu, sve najbolje zna: kako se ore, kako se kopa, kako se igra kolo, kako se ašikuje sa devojkama...
-Da,bre, proda stan u gradu, dođe ovde, kupi  nov traktor, podigne čardak i misli da je seoska njuška!
-Šmeker, tek je  iz najki sa vazdušnim đonom uskočio u gumane opanke, kupio Džon Dir i tera, divlja - ne jebe živu silu.
-Jašta. Ne obazire se ni na kokoš, ni na piliće, niti ga interesuje da li je na džadu izašlo nečije kuče, samo tera traktor i gazi sitnu stoku i živinu..
-Građančine najgore. Tu mi glume seljake a papaja im viri iz guzice.
-Oteše nam sav posao! Jedan dođe da nadniči i povuče za sobom čitavu porodicu iz grada.
-Zauzeli sun am sve njive!
- Sve to treba govnjivom motkom, da se ja pitam. Al' ne pitam se, to je tragedija i problem.
 -Na kraju ćemo mi iz starih seljačkih porodica morati da idemo u grad i da tamo živimo i radimo u onom betonu, da kupujemo voće, povrće, meso, leb, mleko po prodavnicama.
- Ma džaba im da dva života provedu na njivi ili u štali, da ceo život beru kukuruz,  nikad sa sebe neće sprati taj  miris koji su doneli sa sobom iz grada. Jesi provalio kako sad mirišu na balegu  i kako se ne kupaju? Još kad se to pomeša sa mirisom tih parfema koje su koristili…. Smrde gore nego sam đavo.
-Hoće da se stope sa ostalim, pravim, čistokrvnim seljanima, k'o što smo mi. Al' džaba im sve: jednom građanin - uvek građanin!
-Jesi li primetio kako ne pričaju više kao pre što su pričali? Sad umesto tih svojih nakaradnih izraza, "bate", "batice" i tako to koriste "brale", "brajko", "baća"...
-Sad više nemaju "ortake", sad te oslovljavaju sa "prijatelje", "prika", "pobro"...
-To će im sigurno pomoći da postanu pravi seoski đilkoši.
-Steram im ga majci!
-Ona baraba što je nekad bio pijar menadžer u nekom kafiću u gradu, što je otvorilo kafanu preko puta ambulante, znaš ga?
-Onaj, što je bio sav garav k'o da je iz nesvrstane zemlje?
-Jeste, taj što se čvario u solarijumu. Sad više nije pijar menadžer kafane. Sad mu je zanimanje "kafedžija".
- Ne koriste se više stranjskim imenima za neke glupe poslove, primetio sam.. Eto, onaj što je nekad bio bankar, sad više nije bankar već zelenaš. A onaj što je bio fitnes instruktor i što je učio ljude kako da dižu tegove, sad je amalin, nosač, fizikalac. Zovne ga neko kad treba smederevac da iznese u letnju kujnu, kad treba stari krevet da se izbaci iz kuće, da se nacepaju drva ili utovari ugalj, da se meša malter.
-A ona kurva što je pre bila manekenka, radi kao konobarica u zadružnoj kafani.
-To je ona što joj je majka bila stjuardesa, što je povukla kurvarluk na majku? Majka joj sad radi kao kondukterka u autobusu.
-Ma kakvi, nije joj to majka. Majka joj je bila estradna umetnica, pevala po emisijama na televizijama. Sad je pevaljka, peva po selima okolo kad je zovnu na vašar, ispraćaj, preslavu, slavu...
-Onda sam se pomešao.
- Ko će bre sve to zapamtiti, sjatilo se u našu vukojebinu iz kojekakvih metropola i kuso i repato.
-Od zla oca i još gore majke.
 - Uplašili su se kad su prvi put stali na livadu. Mučenici, ceo život na asfaltu proveli, ne znaju šta je trava.
- Eto, ona promoterka što se naselila tamo kod Jovine njive. Videla kravu i pala u nesvest.
-Šta zna čeljade, ona je do tada gledala živuljke samo na filmovima. Da je videla dinosaurusa ili, godzilu ne bi se uplašila.
-Ni filmove više takve ne gledaju. Ja velim onom mom komšiji da je izišao novi film Gaj Ričija, onog što je prc'o Madonu, što je bio njezin muž, a on će meni: "Mene to ne interesuje, ja gledam samo emisije sa pevačima, španske serije, Kursadžije i ništa drugo!".
- E, jebem ti život da ti jebem život. Pa šta on misli, da seljaci ne gledaju normalne filmove? Tj. da će biti seljak samo ako gleda ona govna? Da mi ne znamo za  Roberta de Nira, da nismo gledali "Taksistu" i da ne znamo ko je Stiven Spilberg već samo gledamo ona Pavićeva sranja i kojekaka govna od domaćih filmova?
-Što više žele da odbace tu činjenicu da su građani bivaju još veći građani.
-A onomad, kad je gostovao onaj bend u domu kulture, došla stoka građanska i napravila sranje. Zauzeli busiju u prvom redu, pevali pesme od Stoje i Brene, gađali kuruzom pevača.
-Mogu oni da pobegnu iz grada, ali grad iz njih - nikad!
-Taj moj komšija, što je došao iz Beograda, što je pre bio poslanik u skupštini, što je hteo u Evropu da nas vodi, što je bio neki direktor, što je grejao guzicu u nekom upravnom odboru, znaš ga sa televizije.. E taj  mene podjebava što imam internet i kompjuter. Veli on meni, kakav si ti građanin! Eeej, on meni da kaže da sam ja građanin, a ja u grad išao jedino u srednju školu na zanat i kad sam nosio nešto na pijacu da prodam.
-Onaj što je do skora nosio odela i cipele a sad nosi gumane čizme, radnički kombinezon, gunj i onu crnogorsku kapu?
-Taj, baš taj.
- Iz sela pobegao u grad, pa posle iz grada utek'o nazad  na selo.
- Taj moj komšija, bivši poslanik, taj ti je posebna sorta kretena. Taj je napravio štenetu kućicu prema njegovoj veličini. Međutim, kad je štene izraslo u šarplaninca golemog ko tele, nije više moglo nikako da se uvuče unutra.
-E, svašta...
-Lud čovek, poslanik bivši, šta da ti kažem. Sad je napravio farmu puževa, ima dve ovce koje imaju funkciju kosačice za travu i posadio je limun sa namerom da se probije na domaće tržište južnog voća. Stalno pozdravlja sa "pomoz Bog" i premeće slamku po ustima. I sad umesto struje i sijalica koristi lampu i petrolej. Misli da će tako da bude pravi seljak, domaćin.
-Pa šta on misli, ako si seljak da treba da budeš pećinski čovek?
-Tako nekako. Još me zajebava, pita gledam li porniće, pišem li na fejsbuku, gledam li jutub. Ja rekoh, slabo, kad stignem, uglavnom pročitam nešto što me interesuje, oko stočarstva, zemljoradnje, preparata... Ponekad skinem kakav film, bogami, ako naletim na neki interesantan pornić pogledam i to. Kad naletim na neku lepu devojku  na fejsbuku  ja joj pošaljem zahtev za prijateljstvo, ako me prihvati, pročešljam malo slike. A on će meni, pravi si gradski šmeker!
-Teb' to rek'o?
-Meni!
-E, kakav građanin, pa ja za većeg građanina nisam u svom veku čuo. Inače, i taj tvoj komša je u prvim redovima u crkvi.
-Svi ti iz gradova što su se doselili sad idu redovno u crkvu. Ne možeš da uđeš na službu od njih. Sve sam vernik do vernika, slave slavu, opremili kuće sa ikonama svih mogućih i nemogućih svetaca, svete vodicu i kad treba i kad ne treba, samo prebranac jedu, zagadiše i vazduh i prirodu,  krste se, bre, gledam ih, ako služba traje dva sata, dva sata se bez prestanka krste. Ja baš rek'o popu, zarad tih balvana, da produži službu da traje šest sati, da vidimo kako li će izdržati toliko dugo da se krste. Da ih jebava malo.
-Žali se pop, plaši se da će ga zaraziti. Kaže da nasrću na njega gde god ga vide, iskaču iz žbunova, sa krošnji, i svi hoće da ga ljube, da mu celivaju ruku. Počeo čovek da nosi rukavice i po ovoj žegi. Veli da mu neki osip na ruci izašao, koprivnjača neka.
-Nema nam spasa, propasti moramo.
-Kako da ne propadnemo? Okruženi smo budalama, teškim budalama.
-Što vele ono naši stari, magarac u Beč, magarac iz Beča.
-Nego, 'oćemo li mi po još jednu dozu,  'ladnu k'o gujina leva noga u podne?
-Ne bih smeo, trebao bih da odem da obavim neke poslove u polju, al' može jedna.
-Mala, deder donesi dve 'ladne ceđene narandže!

Коментари