Anarchy in the BR (banana republic)


-Ti si postao kao neki anarhista?
-Svakako je bolje i sa tim anarhizmom nego sa ovom demokratijom. Nema sistema da ti dere kožu s leđa, da te ganja, da te 'apsi, da te oporezuju. Svako radi šta 'oće i šta mu padne na um. A ne k'o ova demokratija. Vladavina naroda, a? Vladavina moga kurca, eto šta je to.
-Srbija je neka, kako bi ti rek'o,  poluanarhija. Imaš jedan deo naroda koji ima keša, koji se udružuje da bi odradio neki pos'o i koji može da radi šta god mu srce ište.
-E pa kad je tako, ja sam onda za totalnu anarhiju. Zašto neko mož' da radi ono šta 'oće a ja da ne mogu? Pa nisam ni ja vjeverica.
-To ti je kao kod masona. Moraš da imaš preporuke, da prođeš inicijaciju pa posle da radiš u interesu te ekipe i eto ti anarhizma do mile volje. Oli trsit maloletnu žensku decu? Oćeš? Eto ti. Igr'o bi se sa dečkićima? Može i to. Ašikov'o bi sa živuljkama? Sve može. Pravio bi priredbe koje obiluju najbizarnijim seksualnim željama, mučenjem, nasiljem, iživljavanjem, sado-mazo aktivnostima , dendrofilijom, koprofilijom  i ostalim filijama? Ma može i to. Privodio bi kurve u parlament? Slobodno, bez ikakvog ustezanja. Sve radnje mož' da radiš.
-A ko meni da da preporuke? Ne znam ni jednog političara, tajkuna, javnu ličnost.
-Zaradi pare nekako. 
-Kako?
-Ne znam, igraj, pevaj, sviraj, postani estradna zvezda,  bori se za ljudska prava, postani vegetarijanac, štiti životinje i biljke, zalaži se za nekakve integracije. Postaneš popularan, naučiš par popularnih i politički korektnih rečenica pa ih onda ponavljaš svuda i na svakom mestu kada te ti anarhisti angažuju da ih promovišeš. Ili uđeš u partiju neku, pa dobiješ na izborima poverenje građana, predstavljaš se kao čestiti, pošten, porodičan i visokomoralan čovek ne bi li glasali za tebe i ako prođeš, onda polako ali sigurno postaješ anarhista i možeš da radiš šta god ti srce poželi. Dobiješ anarhistički imunitet i jebe ti se.
-Mogao bi da gazim pešake i na trotoaru, nikom ništa.
-Sve može. Tvoje je samo da se baviš umnim radom. Zavališ se u fotelju, misliš, misliš, misliš... I smisliš da od staračkog doma napraviš cirkus. Zaključiš da bi to moglo da bude profitabilno, odeš da se dogovoriš sa nadležnim za tu ustanovu, pojedete malo, popijete, uradite studiju izvodiljivosti i već koliko sutra starački dom srušen, na njegovom mestu razapeta šatra a upravnik doma tera babe da se premeću po trapezu, dede da žongliraju a medicinske sestre da 'odaju po žici.
-A opozicioni anarhisti se malo protive i napadaju te i pljuju.
-Ti im onda organizuješ neki prijem, sa nekim bahanalijama, daš im neki procenat, uključiš ih u pos'o  i njima onda bude lepo.
-Nameštam tendere, preprodajem struju i gorivo, zakidam plate i penzije i uživam. Kako onda da ne postanem anarhista, života ti?
-Jeste to lepo, sigurno. Najjača stvar je u tome što šta god da radiš, ljudi smatraju da je to kao neka umetnost, intelektualni rad, da je to produkt tvog uzvišenog uma i nadljudskih stvaralačkih potencijala a ne najobičnije iživljavanje i sviranje kurcu dokonog maloumnika. A ja kad bi se petljao sa prostitutkom, maloletnom devojčicom, kad bih se primao na sado-mazo avanture, na pising, šiting i ostala sranja, onda bi zaglavio robiju, pljuvao bi me ceo svet, ime bi mi spominjali umesto đavola i smatrali bi me najvećim umobolnikom. Ja d'ogreznem u dekadenciju, u to rušilaštvo i destrukciju, ja bi bio huligan-fašista-polpotovsko-genocidni delikvent kojeg treba prvo kastrirati na živo, nataći na kolac, kamenovati dok visi tako naražnjen a potom spržiti na električnoj stolici u koji bi uložili sav proizvodni kapacitet Đerdapa.
-Majke im ga bezobrazne, nama prodaju taj moral a sve sam antihrist do Madlen Olbrajt.
-Jebeš moral, ajd što će neko da me pljuje i da me gleda k'o govno, takvih i sada ima sigurno i nabijem ih na stojka sve do jednog i prošetam kroz grad. Nego što me zakon goni, Što ta vlast, zvezde, tajkuni i ostali mogu da nesmetano ubijaju, jebu kako i šta hoće, pale, otimaju, pljačkaju, ispoljavaju svoje seksualne devijacije, iživljavaju se i pišaju po narodu a ostali to ne mogu? Kao na primer ti i ja? Ako već tu propagiraju neko slobodnu,  bratstvo, jednakost, daj onda da i mi ostali slobodno uživamo u anarhizmu i bezvlašću, da bratski podelimo sve  potencijale i mogućnosti koje se ovde nalaze i da svi podjednako imamo pravo da radimo šta hoćemo i da učestvujemo u stvaranju sveopšteg pakla i haosa.
-To ti pričam. Neću, bre, da budem više trinaesto prase. Anarhizam za sve i svakoga, a i za mene. 
-Zajeban je taj anarhizam. Ne može to svako.
-Što ne, čoveče? 
-Zajebano je to. Treba ti za to talenta i mnogo truda. Moraš da znaš da glumiš visokomoralnog čoveka i čistunca, čoveka koji živi u skladu sa moralnim normama tradicionalnim za ovaj narod, u skladu sa božijim zapovestima, da  ispoljavaš brigu za državom i za narodom, da držiš pridike, da zastupaš čvrsto konzervativne stavove.
-Pa šta je tu problem? Kad može buljuk tih kao nacionalista da se tako folira, što ne bi mog'o i ti.
-Ne znam, jebemliga, smejali bi se ljudi kad mi čuli da ja držim slovo o moralu. Mada, ima i ona suprotna varijanta. Kao, ja sam liberalni progresivac, protiv istorijskog i kulturnog nasleđa koje nam predstavlja preteško breme, kojeg moramo što pre da se odreknemo ako kanimo da se što pre integrišemo i uhvatimo korak sa modernim svetom, da pljujem crkvu, da jašem popove, da se tu foliram da sam za mir, ljubav i toleranciju, da se zalažem za iskorenjivanje nacionalizma, ćirilice, Karađorđa, da pušim vutru i tako to. 
-Pa zar je to problem, jebem ti lebac? To ume svaka budala.
-To i radi sad svaka budala, to je kao, isto fensi, i svi misle da si pametan.
-To ti kažem, to je pičkin dim. Opredeliš se za jednu od te dve ponuđene opcije i posle uživaš. Malo glumiš konzervativca, malo progresivca a u stvari svo vreme ti uživaš, jebe ti se za sve, ladiš jaja.
-Glupo je, jebote, da ja pljujem ćirilicu. Pa to se neko pomučio da smisli i sad ću ja koji kurca nisam napravio da pljujem to. Kao i lift, neko je to osmislio, projektovao, izumeo i ja treba da se pokenjam po trudu tog čoveka i da idem peške? Pa ne ide, majku mu. Ili da prozivam Karađorđa,  onakvo mudo od čoveka, koji bi me ispresavijao u roku od odma i još bi naterao Mirotvorca Džordža Klunija  da učestvuje u mom gaženju dok ležim presamićen u blatu i da mi psuje majku ustašku, dok bi Insajder pravdao takav čin nasilja? Neću, bre, sramota me.
-Jeste sramota, ne kažem da nije. Sramota je pozivati se na Karađorđa, sramota je pljuvati Karađorđa, pogotovo ako si jajara kao što su i ti koji se pozivaju na njega i koji ga pljuju...
-Pa nisam valjda tolika jajajra?
-Nisi, ne kažem da jesi.  Ali zamisli samo. Ti si u eliti, ti si tajkun, ti si popularni pisac, mislilac, analitičar, ti si poslanik. I uživaš. Jebeš šta hoćeš i kako hoćeš. Piješ za dž koliko poželiš. Ako hoćeš, možeš i da se drogiraš i to ne kojekakvim kršom i mišomorom, već prava roba, burazeru. Osnivaju ti fondove. Pun si para. I to ne tvojih već tuđih para, znači možeš da ih trošiš na šta kod poželiš i koliko poželiš, bez da se presabiraš. I ne radiš ništa a imaš toliko para. Pa reci, jebem ti opanak, ima li većeg uživanja od takve anarhije?
- Možda i nema, ne kažem.
-Pa šta onda hoćeš? Šta fali tome?
-Šta fali ovome? Lepo vreme, hladovina, pirka vetrić, ladno pivce... Mislim da, ako zanemarimo širok spektar mogućnosti koje donosi pripadnost toj jebenoj anarhističkoj eliti, kao što su poštovanje, slava, novac, ugled, moć, posao, sloboda, bezakonje,  nama ništa ne fali.
-A kako misliš to da zanemariš?
-Šta te bole brige, šta mi i ti staješ na muku!? Pusti me da na miru popijem ovo pivo od pedeset dinara, pedeset ih vozova pregazilo,  i da zamišljam kako dolazi Karađorđe i bije i rasteruje na buljuke te tvoje anarhiste i tu elitu, elitno ih natakarim sve do jednog.

Коментари

  1. Ama čoveče ne da si opepelio Srbiju, nego svaka ti čast, da ne kažem svaka ti dala. :-))

    ОдговориИзбриши
  2. Srbija se menja. Imaće metro u rekordnom roku, za deset godina, koji će da juri 30 na sat. Zato su povećali cenu piva. I nije mi žao. Ako će da juri trideset, prihvatam da cena piva bude 57 dinkića.

    ОдговориИзбриши
  3. Tu smo gde smo, a gde cemo biti tesko nama. Ja biram Novi Zeland

    ОдговориИзбриши

Постави коментар