Baba Sere


-Životinjo jedna! Govedo jedno! Ja znam da ima ljudi pa seru po ceo dan, puna ih je Srbija. Ali moraš li ti svakih mesec dana da sjebavaš wc šolju?! Pa jebem ti sunce žarko, ja što sam dao para za daske za šolju, mogao sam vikendicu na Savi kupiti. Pa lepo odem i ne vraćam se po pola godine, da vas moje oči više ne gledaju, i tebe i onu tvoju mater što te tako vaspitala, da se nosite u tri lepe pičke materine i ti i ona!
-Šta ti je, čoveče, šta urlaš? Ja sjeb'o dasku? Pa ko je instalirao pikslu i ko provodi po ceo dan u wc-u na šolji, puši, pije kafu i čita novine?
-Ja sam stavio pikslu, ali ti tamo dva pakla cigara popušiš. Kad uđem unutra, ko da sam u Aušvicu. Normalni ljudi idu po bibliotekama i čitaonicama pa spremaju ispite a ja ne mogu ni da se obrijem.

-Dobar dan.
- Pre neki dan umalo se u fikus nisam popiš'o, da nije bila keva kući, bogami bih to i uradio. K'o zadnja budala sam morao da trčim napolje i da pišam u žbunju.
-Tebi je to problem? Pa ti i ovaj tvoj ste pišali sa terase za tvoje punoletstvo, komšiluk u oči nisam smeo da pogledam.

-Hahaha. Jesmo malo popili tada. Nego, kažem dobar dan.

-Je l' t znaš da je ovaj tvoj pametni drugar opet sjeb'o klozetsku dasku? Koliko tvoj otac troši para na daske?

-Nemam pojma, ali mislim da nismo nikad drugu ni kupovali. Mada, ono, šta znam...

-Eto vidiš, a ja otplaćujem rate za nov televizor, otplaćujem za klimu, sad još peti put samo od početka ove godine moram da kupujem dasku za šolju da bi gospodin mogao da sere i da sprema ispite.
-Mani me bre, čoveče, kakva daska za wc šolju, kakve zajebancije, nisam je ja sjeb'o lepo ti kažem. Uostalom, kad možeš da bacaš pare na plazme i na klime, kupi onda i tu dasku, nemoj da se blamiraš.
-E neću je kupiti pa makar morao da serem k'o šišmiš!
-Boli te uvo, imaš nov televizor, ladi te klima, ali džaba, kad te poćera u klozet, videćemo šta ćeš onda. Uostalom, bitnija je wc šolja nego televizor i to čudo za lađenje, ionako u klozetu provodiš najviše vremena. Ne stižem da se umijem od tebe.
- Ako neko ovde ne stiže da uđe u wc, onda sam to ja. Bre, pa ja i Miti Pantiću mogu da pozavidim na njegovom boravku u klonji. Ja sam se više puta nagledao Mauricijusa nego svog wc-a. Da bar noću 'oćeš da zaspiš, pa da mogu to vreme da iskoristim za svoje potrebe. Nego moram da vrebam priliku da bi upao u wc.

-Opa, gledaj televizor. Svaka čast, svaka čast. Sad bi trebali pozlaćenu dasku da kupite, kad ste ovako picnuli dnevnu sobu golemim televizorom.

-Ti ne seri! Ja sam to uzeo za svetsko prvenstvo, da uživam ko čovek. I taman kad se ja ponadam, to je to, pravi televizor a ne ono govno koje je ovaj moj razjeb'o kao i sve ostalo u kući, klima, svetsko prvenstvo, žena u selu, sad ću da uživam, kad ono kurac! Uđem u wc, sednem na šolju i umalo da padnem i razbijem glavu u rođenom kupatilu!
-Ja ti kažem da veze sa tim nemam. Uostalom, zabole me.
-Zabole tebe za sve, znam ja. Ako se nekada zaposliš, ja ću lično da ti otmem celu platu i ima da nakupujem daski za šolju koliko bude moglo za te pare. Pazi šta ti kažem!

-Samo morate da požurite, sad kreću sa ovim dozvolama, kaznama, taksama i tim stvarima.

-Šta pričaš, kakve takse, kakve dozvole?

-Pa znate za to, čitali ste valjda u novinama. Za svako renoviranje stana, krečenje, zamenu wc šolje i bilo kakav rad u stanu ili kući mora da se traži dozvola iz opštine, pa da se plate takse, da se ide od šaltera do šaltera i tako to.

-Je li, mali, jesi ti to došao da me i ti zajebavaš u rođenoj kući?
-Nije bre, ćale, stvarno je tako. Uvode te takse. De, mog'o si trknuti i kupiti tu dasku, nemoj da se zajebavaš, da ne bi kasnije navalio sebi na grbaču i građevinsku inspekciju.

-Ma mogu oni da se nose u tri pičke materine, znaš! I to zajedno sa vama dvojicom.
-Pazi, ja ti ozbiljno kažem. Jedino ako nećeš da ti osvane ime u dnevnoj štampi i da te dovedu u vezu sa građevinskom mafijom.

-Stvarno je tako, ozbiljno hoće to da uvode.

-Ništa mene više ne čudi. Jahalo je mene i kuso i repato za ovih po veka života. Još kad me i vaša generacija uzjaše, pa ja sam najeb'o. Pa ja zbog jednog predstavnika ove vaše generacije ne mogu sad na miru ni da se olakšam, mogu da zamislim šta me čeka kad se vi dovatite neke fotelje. Pa jeb'o sam čvorka.
-Nemoj ćale tako...
-Šta nemoj?! Šta, bre, nemoj?! Pa ima li šta džabe u ovoj državi? Plaćam najskuplji benzin u Evropi, plaćam najskuplju hranu, plaćam najskuplju struju, plaćam i Kurti i Murti svakojake zajebancije. Nema ko mi ne dere kožu s leđa. A penzija mi je bedna da ne može biti bednija.

-Pa kako ste onda uzeli televizor i klimu?

-Ma zabole me, bre. Neka mi odbijaju rate od penzije. Odbijaju mi ja grejanje, za struju, za auto, za sto pički materina, nea odbijaju i za televizor. Bar da gledam svetsko prvenstvo k'o čovek.

-Dobro rezonovanje, nema šta.

-I ja sam se nadao, daj da oteramo ona goveda, valjda će biti bolje kad dođu mlađi, školovaniji, pametniji... Kad ono, sve sam go idiot do barabe. Ja sam se stvarno u životu nagledao svakojakih, ali ovakvih nikada. Ovi će bre da obračunaju koliko prosečan čovek udiše vazduha i koliko puta piša u toku meseca, pa će i na to da udare porez. 'Ajde što moram jednog dripca da izdržavam i finansiram, ja jebo - ja ga napravio, šta ću, moram. Ali neću, bre, njih hiljade. Te poslanike, te ministre, te savetnike...
-Znaš kako je ćale, kriza, recesija, mora država da napuni budžet malo.
-Ja da punim budžet? Pa je l' zvao mene neko da pojedem, da popijem kad se taj budžet grabio? Je l' dao meni neko neku kintu, da odem negde, da se proveselim, da zaigram i zapevam, a?

-Ne daju oni nikome ništa, samo uzimaju.

-Kad je muka, tu je Đuka, a kad jebete Đuku ne zovete, a? Sad kad je došao fajront i kad treba da se plate računi, onda plati takstu za krečenje, za trešenje tepiha, za zamenu wc šolje. Ta taksa za zamenu wc šolje, to je, u stvari,  porez na kenjanje, samo što su to drugačije formulisali.

-Tako nekako. Kao, fora, nije taksa za to, već za zamenu wc šolje.

-Vidiš ćale, uveli ti kenjarinu.

-Nema više ništa džaba. Ma vi bre više za džabe ni devojku ne možete da nađete. Ne možete za džabe ni da se omrsite kako valja. U moje vreme svi smo bili sirotinja, ali bar mi nisu pare trebale da bi jebo.

-Ma može uvek nešto da se nađe i za džabe. U krajnjem slučaju, valjda nam supruge neće naplaćivati usluge kad se poženimo.

-To je najskuplje. Kad napraviš ovakvog giliptera, tek tad vidiš koliko to košta. Zadnji dinar ima da daš na wc šolju.

Коментари

  1. Super ti je ovaj tekst. Mamu im jebem, više nećemo moći na da prdnemo u rođenoj kući, a da nam ne zadahće za vrat neko opštinsko piskaralo. ;-P

    ОдговориИзбриши
  2. Ček, zaboravila sam da prokomentarišem fotku u zaglavlju bloga. Dobra fora. Gde je samo nađe, cccccc...

    ОдговориИзбриши
  3. Fala. Ma mora tako, treba kupiti novu vikendicu na kojekakvim Sejšelima, treba se operisati po Evropi, a to košta.

    ОдговориИзбриши
  4. Анониман3.3.11. 10:45

    daj puši mi kurac to to to to to daj sad ja tebi malo pičku!!!to to to to a a a a a a

    ОдговориИзбриши

Постави коментар