Bodro i udarnički






-Gde si, brale, nema te sto godina?
-Tu sam.
-Šta ima, kako je?
-Ništa, baš ništa. Šljaka, spavanje i to je to. Nemam vremena ni za šta.
-Kako je na poslu?
-Grozno, kako može biti na poslu. Jebe me ko stigne, plata nikakva i tako.
-Klasika. Radiš k'o crnac za džabe.
-Da radim k'o crnac bilo bi ok, pljačkaš, otimaš, prodaješ gudru, pun si keša, sav si pozlaćen, repuješ i jebeš kurve. Ali nisam ja te sreće.
-Niko nije takve sreće.
-Radim, brate, kao belac a plaćen sam kao crnac u Bocvani. Šta je sa tobom? Ima kakvog posla?
-Pa ono, ima. Gledam preko neta te sajtove za posao, primam mejlove. Ima posla, nije da nema.
-I? Jesi našao nešto?
-Pa nisam, jebiga. Traže neke developere, kako se to već kaže, traže neke java seniore, juniore, kadete, modele neke, kol operatere sa znanjem rumunskog, slovačkog, svahilija i ostalih svetskih jezika, neke stručnjake za programing, pitaj kurca šta je to. Blagog pojma nemam. Jednom mi poslali čak i oglas da radim kao telefonska kuravela, da dahćem u slušalicu i te fore.
-Šta je to, bre? Kakvi developeri?
-Ma nemam pojma, ko zna. Možda ja to i znam da radim, ali ne razumem.
-Ima li nešto normalno?
-Ima, traže kojekakve menadžere, komercijaliste, poslovne sekretarice i tako to.
-Pa što ne vidiš to?
-Razmišljao sam o tome, ali sumnjam da bih imao sve atribute koje bi trebalo da poseduje jedna kvalitetna sekretarica.
-Pa imaš, ugojio si se kao krme, vidiš kolike su ti sise, ribe da ti pozavide.
-Nije da nije, ali mi guzica odudara od propisanih dimenzija, maljave su mi noge i više liče na noge Lilijama Tirama nego na noge sektretarice.
-Obrij noge, obe, naravno, to je sad normalno, to svi rade. Onda jedino preostaje da se uzdaš da direktor voli jake sekretarice.
-Morao bih i bradu da obrijem, ali me mrzi. Tako da to otpada.
-Tražiš ti posao a moliš Boga da ga ne nađeš.
-Nije, keve mi. Konkurisao sam na mesta svih tih silnih menadžera. Znaš li ti da ja pojma nisam imao koliko postoji sorti menadžera dok nisam prečešljao te oglase. Čudo jedno!
-I ništa?
-Ništa, ne javljaju se, isto kao što se ne javlja ona firma u koju sam konkurisao na mesto generalnog direktora pre 2-3 godine.
- Đubrad. Imaš neku vezu?
-Imam, već skoro godinu dana. Ok je devojka i...
-Ne pitam te za ribu već za vezu za posao!
-Aaaa, to. Odakle mi? Ništa, brate, nikakvu vezu niti bilo šta.
-Ja sam za ovaj posao magacionera potegao vezu, i to sam baš morao da se iscimam. Zvao ćale kuma, kum zvao svog brata od strica koji je komšija direktora firme i koji mu kreči stan. Jedva iskurblali posao.
-Jebem mu lebac, nisi vijao posao savetnika ministra, premijera ili predsednika već ofr-a.
-Šta je ofr?
-Običan fizički radnik.
-Ma šta običan, prost fizički radnik. Prosta radna snaga. Teglim džakove, kutije i ostale zajebancije kao magarac najgori. Bukvalno za džaba, nemam ni dva'es 'iljada.
-Tako se postaje milioner.
-Kako, nosim gajbice kao Slobin mali?
-Ne, bre, već plaćaš radnike minimalno a izrabljuješ ih maksimalno.
-Aaa, to. Pa jeste. Živa istina.
-Treba neku 'ajdučiju organizovati, ali ozbiljno. Sve je isto kao u onim epskim pesmama. Imaš dahije, imaš zulume, imaš namete, imaš kuluke, sve kao kod Filipa Višnjića.
-To za kuluk ja znam najbolje. Ovo nije rad, ovo je kulučenje najobičnije.
- Red je onda da se tu pojave i 'ajduci. Pogotovo sada, sada je pravo vreme. Idu ljudi na more, nose pare sa sobom, plus kondukteri koji imaju kintu od prodatih karata. Sobališ jedan balvan na put, uletiš u bus, poharaš šta ima i tutanj.
-Uhvatili bi nas za dva sata, maksimalno.
-Nabavimo neke motore pa uhvatimo tutanj kroz neke kukuruze. Motor je idealan, sedneš na njega i nema te u sekundi.
-Ima tu jedan problem, ti nemaš motor a moj matori ima apenca starijeg od mene. Ja sam kad ga vozim, ne prelazi 50 na sat. A nas dvojica da bežimo na njemu, neće hteti ni da se pomakne.
-Onda bez motora, bežimo trkom.
-Bolje mi da bežimo u pičku lepu materinu.
-Vrlo rado, ali ne znam kako. Sem da nađeš neku strankinju i da je oženiš.
-Brate, neće me ni ove domaće, a kamoli neke strankinje, kulturne. Jedino kineskinju da oženim za pare, ali time ništa nisam rešio. Spičkaću pare i opet ću biti magacioner bez love.
-Te pare koje dobiješ od Kineskinje daš nekoj Nemici, Švajcarkinji, Austrijanki, ona se uda za tebe i ti dobiješ državljanstvo. Da, jebote! Pa eto rešenja.
-Dok ja nađem Kineskinju, pa dok navatam tu neku veselu Švabicu, dok sve to izorganizujem ima da se smorim i da dignem ruke od svega.
-Upornost je ključ uspeha.
-Jeste. Zato ti budi uporan i naći ćeš neki posao a ja idem sada da spavam dok se ne probudim u cik zore pa da opet teglim džakove i kutije dok ne dobijem platu. A onda da kupim neki jeftin spomenik, da se vežem za njega i da se bućnem u Savu.
-Vidimo se. I ti budi uporan pa ćeš postati magacin-menadžer.
-Do jaja. Taman da kupim veći i teži spomenik.
-Do jaja. Taman da ja uskočim na tvoje radno mesto pa da imam i ja bar za spomenik.

Коментари

  1. Do jaja ti je ovaj post. :-) Jebote, gde se seti svahilija. Može neki čičekanja i sa znanjem esperanta, jeeee. A menaĐeri, e, kurac sam i ja znala kakvih sve nema i ima, dok nisam pročešljala "ponudu". :-)

    ОдговориИзбриши
  2. Menađera više nego što ovo leto ima komaraca.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар