Manifest čokovizma


Smrt je neproverena glasina. Rek'o Kusturica. I to nema da fali. Aksiom. Al' je zato život proverena glasina. Dokazana. Njega nema, niti će ga biti. Nema ga sada, nije ga ni bilo pre, kako tvrde još uvek hodajući komunisti, niti će ga biti u budućnosti, ni 2014. godine niti bilo koje druge, kako se zaklinju neki. Jebeš ti život ako ti sa kesu papira za brisanje guzice uzmu 200 dinara. Skuplji papir nego pola tepsije bureka. Je l' to život? Skup burek i još skuplji tariguz! Nema života, ima samo sranja. I fukara koje na sranju zarađuju. Koliko su papira počeli da prodaju, čitavu će planetu u rolne pretvoriti. Ima da ne ostane ni panj jedan. Zguliće je, stanjiti, biće poput lopte. I to tigrove polufudbalke.


Nekad se domaćinska kuća nije mogla zamisliti bez ikone, puške i čokova, okomka od kukuruza. U svakom poljaku na zidu je visio po jedan čokov za obrisati, sastrugati i dovesti se u red. A sada, ikona po kućama koliko ti duša ište, oružja još više, a čokova ni od korova. Šta će ljudima čokov pored onakvog toalet papira sa reklama? Beo k'o sneg, mekan k'o svila, skup, pa ti prosto dođe žao da ga isprljaš. Radije bi se s njim zakitio, stavio ga umesto šala, kao ukras, nego što bi guzicu obris'o. Papir je postao stvar prestiža, k'o rols rojs. Ljudi počeli da se hvale čime brišu dupe:


- "E, kako sam orib'o buljsona Perfeksom, nemaš pojma, ej! Pola rolne sam spičio! Uništio sam se!".


Guzobris je postao i statusni simbol, nešto po čemu se vrednuje nečiji ugled:


-"Jebote, lik je pun k'o brod! Uđem kod njega u klozet, a ono puno belog. Krcato! Rolna pored šolje, rolna na vodokotliću, nekoliko rolni na veš mašini, nekoliko ketova u ćošku... Taj mora da izvlači nekoliko rolni belog na dan. Veliko mudo!"


ili sredstvo nečijeg omalovažavanja, nipodaštavanja i izvrgavanja ruglu:


-"Kakav je to slepac, daj Bože da se on ubrisava čak i onim hrapavim, sivim i roze papirom. Ma, taj peva i kad ima novine da zgužva."



Kako dođoše ova moderna vremena i život u trendu, pobacaše svi svoje čokove i dograbiše rolne. Ni kukuruz se više ne sadi. Šta da sade ljudi, vide, zadnje vreme došlo kad se pojavila moda i u brisanju dupeta. Niti svinje više jedu kukuruz, niti brišu dupe okomkom. Već gledaju tv po vasceli dan i tv zvezde koje seru a potom reklamiraju papir, pa navalila rulja na rolne ko muva na govno. A onaj papir mek i tanak, kako pođeš da se ubrišeš a tebi srednji prst vazda prođe kroz njega. Pa sad imamo horde ljudi koji idu okolo s ufekaljenim prstima, zdrave se i dodiruju među sobom i ostavljaju tragove svog izmeta gde god prođu. Kakva ironija! A tolike su pare dali za papir, zarad higijene.


Davno je to primetio neko. Ljudi kvalitet ocenjuju okom. Prema izgledu artikla. Kvalitetno je ako je samo ono što je lepo. Džaba ti pokušavaš ljudima objasniti da nema auta boljeg od moskviča kad je njima mercedes lepši na oko. Ne interesuju njih ni karakteristike, ni potrošnja, ni udobnost, ni oprema, ni stabilnost, ni bezbednost... ništa pod milim Bogom. Oni videli mercedesa, lep, fino ofarban, a još kad vide onaj znak na haubi, pa ni tri moskviča ne bi prihvatili da im daš mufte, radije bi platili jednog mercedesa. Isto tako i u vezi čokova. Ne možeš ti ljudima dokazati da je čokov higijenskiji od papira. Ne možeš objasniti da prilikom brisanja dupeta čokovom ne dolazi do fizičkog kontakta između ruke i guzice, tj. rčme. Ne, ne vredi, pa sve i da se nacrta. Da se snimi film o tome, ne vredi. Jer, reći će čovek, kad je tako, što nisu snimili reklame u kojima se poručuje da se lakše briše guzica okomkom?
Logično da neće snimiti takve reklame. Gde to globalizacija, Novi svetski poredak, masoni, iluminati, korporacije fukare sebi da dozvole? Toliko napora se uprlo da se progura papir za guzicu kao civilizacijska tekovina, kao neophodan detalj u životu svakog modernog čoveka savremenog sveta. Toliko se šumetina poseklo zarad guzica da bi se sad dozvolilo čokovu da izbije u prvi plan, a ljudima da sade kukuruz, da žive od svog rada i da brišu dupe besplatno. Pa nema više džabe ni kod babe, plaćaju ljudi da bi gledali druge kako se jebu a da se ne plaća brisanje dupeta! Nema šanse!

Ali, nije sve tako crno i braon, kao taj toalet papir nakon upotrebe. Uvek može da se pruži otpor, uvek postoje načini da se doskoči globalnim faktorima koji razaraju lokalna društva, kulture, tradicije, istorije i načine života. Potrebna je samo volja. Volja za borbom neprestanom, volja da bude ono što biti ne može. Volja da se vratimo tradiciji, volja da se odupremo modernim tendencijama, volja da se okrenemo prirodi i životu u skladu sa njom. Volja da se vratimo prađedovskom čokovu. Krajnje je vreme za to došlo. Jer se finansijski ne može ispratiti ovo brisanje dupeta toalet papirom. A i nije higijenski, što je i objašnjeno. Stoga, zasadite na vašim njivama, na vašim livadama, u vašim dvorištima i, ako živite u zgradama, u vašim saksijama kukuruz. Gajite ga i kad dođe vreme, kad situacija sazri, kad se stvore svi potrebni uslovi, uzberite klip slobode sa stabljike, okrunite ga, i ponosno obrišite vašu guzicu njim. Ne dajte da vas prevare, ne dajte da vas pljačkaju. S jednim čokovom uštedećete gomilu para, jer jedan čokov, ako se pravilno upotrebljava i neguje, može poslužiti sigurno do sledeće berbe. Ako imate viška čokova, nemojte prodavati već poklanjajte. Nemojte da pođete za zveketom novca i uplovite u kapitalističke vode, nemojte trgovati ljudskim dušama i brisanjem guzica. I uvek nosite vaš čokov sa sobom. Koristite ga uvek i na svakom mestu, po potrebi. Neka viri iz džepa sakoa, zajedno sa češljom. Neka to bude simbol naše revolucije, revolucije protiv novog svetskog poretka koji ima za cilj da Zemlju obmota, uvije i zarobi toalet papirom! Neka to bude naša kokarda, naš znak. Nas slobodnih, umnih i prkosnih, samosvesnih ljudi i naše revolucionarne borbe za slobodu i rasterećeniji kućni budžet. Kao što dođe vreme da se okomak oslobodi kukuruza, tog žutog tereta koji nosi na sebi, tereta koji ga je okovao i zarobio, tako će doći i naše vreme, vreme naše pobede. Da život postane život a ne glasina, dokazana laž i imitacija. Jer život ne može da čeka. Kao ni čokov.

SMRT PERFEKSU
SLOBODA ČOKOVU!




Коментари

  1. Čoveče, dođeš mi ko neki dr, mr, i tako... mis'im krajnje terapeutski deluješ na mene sa svojim tekstovima. Iz čega da ga izvučem, mamu im globalističku, kad nemam ni saksiju obradive zemlje, de reci ti meni? Od ovi' što ne izvlače praziluk iz bulje, ne mogu na red da stignem. S ovu stranu, život je kurvin sin, a ovaj neka ide da proverava kakvi se abrovi šire kad omastiš livadu. Ja se ne žurim nigde. Inače, rado primam poklone povazda, pa ako ti preostane, seti me se, budi drug, po aksiomu, a ne po teoremi. :)

    ОдговориИзбриши
  2. Antihristu, uljo, beštijo, i nadasve- licimuru! Šta si sinoć doneo iz bakalnice?

    ОдговориИзбриши
  3. ...p.s. Kud mi se dede crveni karton?!

    ОдговориИзбриши
  4. Анониман1.1.11. 20:03

    http://www.youtube.com/watch?v=F_-QozG3zqc&feature=player_embedded

    ОдговориИзбриши

Постави коментар