Nema smrti bez testamenta


-Jesi razmišljao nekada da sastaviš testament?
-Pa ono, baš nešto i nisam. Da nije malo rano, a?
-Nikad nije rano za smrt.
-Ti si sastavio testament, a? Da nisi bolestan, šta ti je?
-Nisam, nego sam nešto razmišljao, jebote, sad kad bih morao da sastavim testament, ja ne bih imao nikom ništa da ostavim.
-Ni ja, ali šta me boli kurac, nije ni meni niko ništa ostavio. Zabole me baš.
-Moj deda je u mojim godinama imao već troje dece. A mi nemamo nikog da upišemo u testament niti imamo šta za popisati i ostaviti u nasledstvo. Tragedija, jebote.
-Zavisi sa koje strane to posmatraš. To može da bude i sreća, jer kad nemaš uslova za sastaviti testament, u startu imaš manje cimanja sa administracijom, a to je veliki plus. I ovo malo što sad imam, izvod iz matične knjige, uverenje o državljanstvu, ličnjak... i to je previše, ne dao gospod Bog nikome.
-Nije poenta u tome, jebo ga ti, nemoj zajebavati. Ovo su ozbiljne stvari, ovo je pravi dokaz besmislenosti ovoga našeg pasjeg života.

Dolazi konobar i donosi dva piva, jedno iz gajbe a jedno iz frižidera:
-Komšo, ova dva isto na crtu, a? To je već pesto četres dinara.
-U redu je komšo, vraćamo do sledeće nedelje.

-Eto, vidiš da nije sve tako crno?
-Kako?
-Tako. Sutra ako rikneš, ostavićeš tvojim bližnjima u nasledstvo dug od dve stotine i, čak, sedamdeset dinara. Vidiš da stvari kreću na bolje.
-Ajde, nemoj i ti zajebavati.
-Kako si ti došao do toga da razmišljaš o testamentu?
-Juče se vraćao sa biroa, i dok sam šetao, palo mi na pamet. Nekad ljudi u mojim godinama uveliko radili, imali svoje kuće i stanove, izdržavali porodicu a ja - ništa.
-Biro je tako jedna svetla i vesela institucija, prosto ne mogu da verujem da ti takve stvari padaju na pamet prilikom posete te istitucije. Ja kad odem tamo, ja odmah "napunim baterije", postanem kreativan i pozitivno razmišljam.
-Bukvalno ništa nemam da ostavim nekome. Ali ništa!
-Imaš sigurno. Svako ima. Bar neki dug, neku knjigu, skriptu, računar, stare kopačke, dres Partizana Goma, Mijatov dres Real Madrida... Onda, imam i onaj plavi dres sa tri bele pruge preko ramena i rukava, 'iljadu posto sintetika, to je sad antikvitet. Imam onaj mali mini stoni fudbal, možda neke Pan erotike, kad bi dobro pročeprkao i ispomerao ormare možda bih i našao to štivo. Pa imam dve usne harmonike ali ne znam gde su, albume svetskih i evropskih prvenstava, doduše nepopunjene sem jednog, ali taj je onaj magarac trampio za nargilu. Jaoj, oca mu jebem, smrad jedan!
-Sve je to lepo, samo ništa od toga nije tvoje.
-Kako, bre, nije? A čije je?
-Onog ko ti je to sve platio, a ti nisi sigurno.
-Jeste.
-To ti pričam. Nemamo ništa.
-Ali i nije. Imam ja imovinu, a imaš i ti.
-Nemam ja ništa.
-Ja sam to dobro prostudirao, dok sam se svađao sa ćaletom pre pa kad me je on terao iz kuće. Pazi, stan je on dobio od firme. Da bi dobio stan morao je da ima određeni broj bodova. A ja sam debelo imao udela da on nabije te bodove koje su mu potrebne za stan.
-Pa šta hoćeš da kažeš, imaš bodove?
-Imam parče stana, bre! Razumeš? Ja sam mu lepo rekao, ne može on mene da tera iz stana čiji deo ja imam, shodno bodovima koje sam mu doneo. Tako da nije sve tako kao što ti pričaš. Ja jesam tad imao manje od godinu dana, ali, ja sam, brajko moj, bio glavni faktor za dobijanje stana. To je i moj stan, moja imovina. Nismo mi bez ičega, ima tu mogućnosti za testament, pazi šta ti kažem.
-Kakav si ti kreten, pa gde se tako preganjaš sa ocem?
-Rekao on meni da mu kažem cifru, dićiće kredit, pozajmiće, ukrašće, samo da me isplati i da se teram u kurac.
-I jesi izračunao?
-Nisam, koracima sam izmerio veličinu stana koja bi trebala da mi pripadne i tražio da mi se to ogradi i da na korišćenje jer mene pare ne interesuju. A on mi rekao da mogu da dobijem samo šupalj nos do očiju i da se nosim u tri lepe i psovao majku što me tako vaspitala. Ali vidiš da se uzentao, posle batalio da me tera iz stana. To je dokaz da imam i ja imovine, pa nisam ni ja sisao vesla.
-Pa piši testament! Ja bih pisao da sam na tvom mestu. U stvari, i napisaću ga, bar onako, da vidim kako izgleda. Samo da popričam sa kevom oko toga, da vidim koliko su bodova dobili na meni pa da se preračunam.
-Pitaj ćaleta, on bolje zna, on je dobio stan i na njemu se vodi.
-Jeste, pazi da neću. Pucao bi iz one lovačke pušketine na mene, ne bi stigao ni da završim rečenicu. Bolje ovako, izokola.
-Od čega bi, ustalom, ti mogao da umreš? Nemaš posao, ne može ti se desiti nezgoda na poslu. Ne voziš auto, nemaš motor, bajs su ti ukrali pa možeš nastradati u saobraćajnoj nesreći.
-Mogu kao pešak.
-Nećeš, bre, samo razmišljaj pozitivno. Znaš kako kažu, razmišljaj pozitivno i neće te ništa zgaziti, stara poslovica veselih i nasmejanih, mladih ljudi.
-Šta ako dobijem neku bolest?
-Nećeš, brale, navuci kondom i nećeš.
-Ne mora samo takva bolest biti, jebo ga ti, vidiš od bombardovanja koliko se ljudi razboljeva, osiromašeni uranijum i ostala govna što su bacili potrovaše sve.
-Tebi ćale pravi odličnu rakiju u selu, samo se ti ispiraj i dezinfikuj iznutra i nema da fali.
-A šta ako me ubije neko?
-Ko tebe da ubije, daj ne zajebavaj?

-Pazi, komšo, pe'sto četrdes' dinara nije cifra za zanemariti. Ubijaju se danas ljudi i za male pare.
-Evo, vidiš da ima ko će me ubiti? Hvala komšo što podržavaš moju teoriju.
-Ništa, ništa, to mi je posao. Mušterije su svetinja.

-Ma to ne dolazi u obzir, eno komši čitava sveska i to ona debela, A4 formata ispisana, duguje mu i kuso i repato i ničija krv nije pala. Prošle nedelje došao onaj matori vodoinstalater, traži dupli vinjak na upis. Komša se nećka, kao, ne može, ispisao si mi celu svesku, a car mu jednostavno reče: "Počni pisat' drugu, vreme ti je", i komša nače i drugu svesku. Je l' tako bilo?

-Jeste bilo tako, ali znaš kako kaže narod, uvek najebe onaj ko je najmanje kriv i njegov drug.

-Jeste tako, uvek bilo i biće, nedužni ili malo dužni uvek najebu više od onih koji duguju mnogo. Pre će ti seći struju za soma dinara nego onima koji duguju milione. Na mrtvog vuka i zec šilji kurac, uvek bilo i biće.
-Ne boj se, neće tebe niko ubiti. Nemoj sad praviti neko vel'ko mudo od sebe.
-A šta ako nekada budem imao priliku da jebem ženu ili devojku nekog muda, nekog kriminalca ili biznismena?
-Pa šta? Pa nisu oženjeni crnim udovicama pa da će te ubiti posle seksa?
-A ako oni saznaju?
-Kako da saznaju? Jedino da se snimaš na telefon pa da širiš po gradu, ali nisi valjda toliko blesav.
-Ne znam kako, ali oni uvek saznaju. I šta ako me izrešetaju? Nemoj tako, uvek možeš da pogineš.
-Nemoj oštriti ražanj dok je zec u šumi i oštri kurac na mrtvoga vuka. Vidi al' sklopih ovo, sunce ti žarko, a?
-Ili ako je ne zadovoljim, pa ona se naljuti i razbesni, pa pošalje ljude po mene? Ili je odjebem pa ona kaže mužu, onako uvređena i ozlojeđenja nalaprda svašta i nafiluje priču kojekakvim glupostima, pa šta onda, a? Ode ja, k'o da me nije ni bilo!
De ti prvo natoprči neku, pa onda razmišljaj kako, kada i ko će te ubiti.
-Samo pričam, onako, kako se to kaže...
-Hipotetički?
-A valjda jeste, šta znam.
-Pa ti onda hipotetički sastavi testament, zamisli da imaš i porodicu i posao i imovinu i stan i nekretnine i račune u banci.
-Pokušao sam, još više sam se razočarao kad sam video šta sve nemam i šta mi fali.
-Uostalom, pisanje testamenta je najbrži put u smrt. Čim se pročuje da si napisao testament, još ako samo neko načuje da si mu nešto ostavio, čak i ako samo pomisli na to, ode ti, k'o da te nije ni bilo. A šta ti to treba u životu?
-Pa treba mi, jebiga, hoću da steknem nešto u životu, hoću da napišem testament jebeni!
-Ti bi da stekneš nešto samo da bi mogao da pišeš testament, jebo te testament? Ispada po tome da ljudi čitav život rade da bi bili u poziciji da naškrabaju ili izdiktiraju par rečenica kojima će razdeliti sve to za šta su se čitav život cimali.
-Tako ispada, ali je tako. Nema života bez testamenta.
-Nema smrti bez testamenta! Ubrzane smrti, podpomognute od strane najbližih.
-Bolje da me se ratosiljaju zbog para nego da me se ratosiljaju zbog toga što sam im dokurčio, što neće više da me izdržavaju i da me trpe.
-Meni je svejedno, kad si mrtav, nebitno je zbog čega si mrtav.
-E, a jesi razmišljao kako bih voleo da te sahrane?
-Nisam, ali sam razmišljao o tome kome bih se javljao u snovima, koga bih proganjao i koga bih jebavao kad bih se povampirio.
-Ti si totalno nekonstruktivan, kod tebe sve preko reda. Polako, čoveče, ima faza i pre povampirenja.
-Šta ću kad ne poštujem proceduru, to mi je još iz osnovne ostalo, od matematike. Kad ne mogu da prepišem ceo postupak rešenja zadatka, ja prepišem samo rešenje. Uostalom, to je, tako kapiram, i najbitnije, rešenje. Jebo ti to da li si ti sam došao do rešenja ili si video rešenje pa upisao, bitno je da imaš rešenje. Tako i sada, jebo ti to kako sam umro i kako sam sahranjen, bitnije je da znam kome i šta da radim kad se povampirim. Više bi me to ispunjavalo i zadovoljavalo nego to moje umiranje i sahrana. Važno je zezanje.
-Ok je to meni, tradicija, groblje, sahrana, mada, ne deluje loše meni ni ta kremacija.
-Jest', pa da te ukućani pojedu kao Topalovići Panteliju.
-Ne, ozbiljno, do jaja je to, menjanje agregatnog stanja, to ti je kao da počneš totalno nov život.
-U kom smislu nov? Da postaneš mađioničar, kao onaj vic o Jevrejima, znaš ono?
-Mani se, bre, ovo su ozbiljne stvari, kakav vic. Nije loša ta kremacija, a? Dok si živ, budi čovek a kad umeš šta ima više da budeš čovek, kad si već umro? Samo truliš, jedu te crvi, kradu ti pite s groba. Ovako, umreš, nisi više čovek, jer čovek je, po meni, čovek samo dok je živ, pa kad nisi živ onda nemoj ni da budeš čovek, budi dim. To je to. Ja ću se kremirat'.
-Ja bih da se kondenzujem, ako može nekako.
-Ne može.
-Onda ću da čekam dok se ne bude mogao čovek kondenzovati pa ću onda da umrem.
-Što nećeš da se kremiraš, da postaneš dim?
-Zato što ne postaješ dim kad te kremiraju već pepeo. A dim mu dođe kao neki prdež. Neću da idem sa ovog sveta uz prdež, i to ne prdež muški, otvoreni, iskreni i gromoglasni, već onaj podmukli, tihomir. Neću da se izvlačim k'o puvanjak iz gaća. Bolje onda da me sahrane kao što dolikuje čoveku, uz te pite na grobu. Može mi i muzika zasvirati a ne uz puvanjak da me isprate.
-I nije samo pepeo deo tebe, i taj dim je deo tebe. To je, možda, duša čovečija. Eeeej, vidi ti to!
-Ma kakva, bre, duša? To ti je najobičnija dimčina, ugljen-monoksid ili tako nešto, zagađuje okolinu.
-Tek sad onda verujem da je to duša. To baš i liči na čoveka, da zagađuje i truje sve okolo.
-Može bit', ali neću da od mene ostane pepeo. Nisam ja ni "Kurir" ni "Blic" pa da odem za potpalu! Ili kondenzovanje ili ništa!
-Što baš kondenzovanje?
-Eto tako. Hoću da se vinem nebom pod oblake, da odletim u tri lepe i ćao.
-Pa to možeš i kad te kremiraju, i dim ide nebom pod oblake.
-Dim ide nebom pod oblake a ja, tj. pepeo, ode u kanalizaciju, kroz wc šolju. Neka, neka, ti ako hoćeš da odeš sa ovog sveta tako - idi, a ja ću da se kondenzujem.
-Ne može to, onda samo ideš gore-dole, prvo ispariš i odeš gore a onda ljuljne kiša i vratiš se dole, i sve tako.
-Pa?
-Pa ne može, ne ide. Umreš i nema te, odlaziš sa ovog sveta tamo gde te rasporede pravosnažnim rešenjem, pakao ili raj. A ne da se šetkaš okolo kao gluva kučka, tamo-'amo.
-Ili kondenzovanje ili sahrana uz rakiju, meze i muziku. Trećeg nema!
-Kako hoćeš. Ja ti kažem da kondenzovanje ne može niti će ikada moći. Kako uopšte čovek da ispari?! Gde je tu logika?
-A gde je logika da neko u Laćarku stisne par puta neko dugme, stavi na uvo komad plastike i javi mu se na taj komad plastike neki crnjo iz Atlante?
-To je nauka, ima objašnjenja za to.
-Pa neka neki Tesla nađe načina i da mene kondenzuje, šta me se tiče.
-Ili da te peglaju nekim velikim valjkom dok od tebe ne ostane kaša.
-Tako može. Ili, jednostavno, zalede me kao Stalonea pa me iznesu na sunce i ćao.
-Ma beži bre, to je glupo. Sahrana u stilu a la deda mraz. Svašta!
-Bolje i to nego da me spaljuju k'o traktorsku gumu.
-Samo ti fantaziraj. Ja realno razmišljam, kremacija je dokazana u praksi. A od kondenzovanja nema ništa. To ne biva.
-Ni od babe nije mogla biti pre devojka, pa vidi sad Brenu.
-Ja bi Brenu jeb'o.

-Jebo bi i ja, nego oćete li vi popiti još, ima fore za još jednu turu i zatvaram, a u pičku materinu!
-Može, na upis.
-Drugačije ne bi ni popili.

-Vidiš, bre, kako iz časa u čas biva sve bolje i bolje?
-Šta to?
-Pa dug. Sad ovom turom uvećaće se na šestodvadeset dinara. Sad već imaš tristašezdeset dinara duga, više nego pre pola sata.
-Šta je tu lepo?
-Ako sutra umreš, imaćeš veću zaostavštinu za sobom. Nećeš otići sa ovog sveta k'o mufljuz.

Коментари

  1. Bog te jebo, al' ste čoveku napravili pazar u kafani. :))))) Skuplja se materijal za testament. :) Ali, "Ja bi Brenu jeb'o", pa i ovaj drugi. Koja kriza ukusa, čoveče. ;) Ne treba potceniti podsticaj i vrednosti alkohola (a pogotovo na crtu). Odoh da pišem testament.

    ОдговориИзбриши
  2. Što se mene tiče, ja više zastupam teoriju - Brena je Brena, al' dvaput je dvaput.

    ОдговориИзбриши
  3. Kad te kremiraju zavrsis ko ova bleda kopija heroina na ulici od 400 dinara, zatim te posten navucen covek ubrizga u vejn i sta onda? Onda se patis dok i on ne crkne, zivis po vazda...nikad pepeo, pi.

    ОдговориИзбриши
  4. Jel stvarno imas neki dres Partizana? Da napravimo neki posao ,trgovina , razmena . . .

    ОдговориИзбриши
  5. Bice nesto i za testament . Ja imam bas dosta raznih dresova od Partizana a i od drugih klubova?Pokusavam da napravim neku kolekciju dresova Partizana kroz istoriju ?

    ОдговориИзбриши

Постави коментар