Veliki majstor reda rondžeremijevaca


-Gledaj brate ovo.
-Telefon? Pa ok je, šta znam...
-Ma ne bre, sliku.
-Aha. Dobro. Nije loša.
-Gde nije loša, odlična, bre, ma sve radi.
-Si jebo?
-Ma brate... Da ti ne pričam...
-U redu, nemoj.
-Sinoć je nazovem, popričali malo, tu se kao natežemo, te hoće, te neće, ja je tu nekako obrlatim...
-Dobro je što nećeš da mi ispričaš...
- Ona pristane da se vidimo, kao da se malo provozamo i tako to. Dođem ja kolima po nju, provozamo se malo, odemo na poljanče i tu krene, brate...
-Da, kapiram, kao u pornićima.
-Ma i bolje, veruj mi.
-Verujem. Što ne bih verovao.
-Kad ga uze, pa kad krene da ga lomi pa da ga...
-Znam, izede ga celog, oduševio si je, raspametio kao i sve ostale i tako to.
-Jašta. Sobalim ja sedište...
-Dobro je, kapiram.
-Ma ne možeš ti to da kapiraš, to treba da se doživi, kako ume devojka...
-Pa zovi je.
-Što da zovem?
-Pa ako ne mogu da skapiram zovi je da dođe ovde, pa da doživim to.
-Eh, sad...
-Zovi me sledeći put bar da virim, pa da svojim očima vidim to.
-E, najbolje tako...
-Pa čekaj, nećeš da mi pričaš o tome, nećeš da me zoveš da gledam, nećeš da daš da probam. Zašto mi to pominješ,, zašto pokazuješ sliku?
-Saopštavam ti zanimljivost koja mi se desila. Nećeš valjda da ti pričam o suđenju Šešelju, jebiga.
-Što? Šta fali Šekijevom suđenju?
-Ma nabijem ga na kurac.
- Prvo si tu ribu a sad bi i Šekija. Pa šta je mnogo, mnogo je.
-Zabole me bre za tu budalu.
- Zabole te za tu budalu a pričaš mi o tome kako ume, kako si je savatao, gde si je savatao, kada si je savatao...
-Za Šešelja kažem.
-Što se mene tiče, ja jedino o njegovom suđenju mogu da ti pričam. U zadnje vreme sam više gledao njegovih suđenja nego što sam svlačio pantalone.
-Ne valja ti to.
-Valjalo, ne valjalo - tako je. Mada, ne bih ja ni mogao tako svakog dana po nekoliko različitih riba.
-Što ne bi mogao?
-Ne znam kako se navatava toliko krdo.
-Jebiga, ko zna - zna.
-Iskreno, ja bih se smorio.
-Kako to može da te smori, 'leba ti?
-Što ne može? Pa kao i fudbal. Sad kada su se na kablovskoj pojavile brojne televizije i kada svakog dana možeš po pet utakmica da gledaš  mene brate i fudbal smorio.
-Pa ti onda primeni princip svetskog prvenstva, na svake četiri godine.
-Nemojmo predaleko otići. Kvalifikacije za svetsko, pa evropsko, pa kvalifikacije za evropsko, pa šampionati, pa evro kupovi...
-Ja sam i za treninge.
-Moraš malo pauzirati. Inače će da ti strada kičma, prepone i zadnja loža.
-Bolje i od toga da strada nego od nečeg drugog. Kako sam pre neko veče odrljao kolena kad sam bio sa ovom koleginicom. Al' sam bogami i nju odr'o. Zafrljačim je na tepih, pa kad sam je dohvatio, prvo od pozadi pa...
-Šta, neka nova brucoškinja sa fakulteta ili si aktivirao ponovo neku od ovih izraobovanih, starijih koleginica?
-Ma, da ti ne pričam...
-Pa dobro, kad već nećeš da pričaš o tome, neću baš da insistiram.
-Sad sam se naložio da odrndam neku, znaš kako je dobra, fenomenalno izgleda, baš onako perverzno. Radi u butiku u centru. Ono, jebozovna je a i čuo sam da je i luda, pričali mi ovi drugari...
-Vidi naslov u Kuriru. Navatale neke Ruskinje pljačkaša i silovale ga.
-Imao sam ja sličnu situaciju. Zvala me drugarica da dođem na kafu. I kad me zaskočila, sunce ti, i hoće, ma zapela ne možeš se otarasiti budale. Bukvalno, da nisam hteo da je odradim, silovala bi me.
-E jebem ti Kurir da ti jebem Kurir.
-Posle toga me smarala porukama, zvala, navadila se, bre, u gradu sam je izbegavao, jebote, nimfomanka prava.
- Ja sam, hvala Bogu, imao takvu sreću da nijedna devojka nikada tako brutalno, banalno, besprizorno i surovo nije pokušala da ugrozi integritet moje ličnosti i moje dostojanstvo, nijedna nije htela da me tako obesčasti. Ne znam da li zbog toga što su sve bile fine ili što im ne izgledam primamljivo za silovati, jebemliga.
-Nego, što se tiče ove što radi u butiku, ona je bre negde kod tebe u kraju. Mogao si se raspitati, da mi daš kakvih informacija. Visoka, plava, starija par godina od nas, znaš kakva je brate, ma mora da je znaš, sigurno. Onako, baš moćno izgleda. Pričali mi ljudi da se udarala u diskoteci, u klonji, na lavabou.
- Ja bih brate najviše voleo da pišam u vulkan. To je bre moćno. Vulkan, veliki, visok, ogroman, spalio svojevremeno  ko zna koliko gradova i sela, i onda dođem ja i popišam se u njegovo grotlo. Stvarno mislim da nema moćnijeg osećaja. To je, bre, moć, kada se običan smrtnik popiša u vulkan od kojeg svi zentaju.
-Kakav vulkan, šta?
-Ma ništa, malo sam odlutao.
-Jebeš vulkan, pričam ti o ovoj ribi, kakvi vulkani, kakve zajebancije. Kakvo pišanje u vulkan, nema ništa moćnije od karanja...
-Ima, kad sam ja u glavnoj ulozi a ne u ulozi slušaoca prepričavanja tuđih jebačina.
-Potrudi se malo, šta da ti kažem.
-Hoću. Sad kad si se napokon, posle tri meseca smilovao da mi vratiš pornjavu, sve će biti bolje i svet će biti lepši.

Коментари

Постави коментар